Marijagoričko pobrđe

Marijagoričko pobrđe, prostrano brežuljkasto područje između dolina Sutle na zapadu, Save na jugu, Krapine na istoku te Skoritne i Lučelnice na sjeveru. Zbog tektonskih pokreta slabijega intenziteta nema istaknutih vrhova, a najviša kota je Kipišče (312 m) kraj Marije Gorice. Glavnina terena građena je od naslaga miocenskih klastita, a samo u dolini potoka Lučelnice na površinu izbijaju starije paleozojske klastične naslage. Povećana raščlanjenost reljefa s izrazitijim nagibima padina na bokovima dolina pogodna su sredina za spiranje i jaruženje, a česta je i pojava klizišta. Dok u krajnjem sjevernome i jugozapadnome području dominiraju šume, središnji su dijelovi gušće naseljeni pa dominira mozaični kultivirani krajobraz, u kojem se izmjenjuju šumarci i agrarne površine. Veća naselja smještena su rubno, na prometno dostupnijim prijelazima u doline Save i Krapine (Brdovec, Laduč, Pojatno, Kupljenovo), dok u unutrašnjosti prevladavaju manja starija naselja na grebenima (Marija Gorica) i novije naseljavanje u prometno bolje povezanim dolinama, npr. potoka Pušće (Gornja i Donja Pušća).

N. Buzjak