Marko iz Dubrave

Marko iz Dubrave (de Dombro, Dombrinus; Marcus), humanist (Dubrava kraj Zagreba, polovica XV. st. – Lepoglava, 1510). Nakon filozofsko-teološke izobrazbe pristupio je pavlinskomu redu. Kao učitelj slobodnih umijeća odgojio je mnogobrojne pavlinske redovnike i propovjednike, a kao vizitator pohodio je samostane glagoljaša uz jadransku obalu te Istru i Rim. U Remetama kraj Zagreba bio je 1490-ih prior samostana, uz koji je sazidao veliku kulu i okružio ga zidinama. Prior u Lepoglavi (od 1507. vikar) postao je 1500, gdje je izradio tri nova oltara u samostanskoj crkvi (1501. oltare sv. Pavla Prvoga Pustinjaka i Sv. križa te 1508. Blažene Djevice Marije). Zaslužan je za otvaranje gimnazije u lepoglavskome samostanu oko 1505, prve javne gimnazije za »duhovnu i svjetovnu mladež« u kontinentalnoj Hrvatskoj, kojom je upravljao do 1510. Kada je potkraj 1507. Beatrica Frankapan, udovica Ivaniša Korvina, darovala samostanu veterničke posjede (desetak sela) i grad Kamenicu s crkvom zvanom Svetinja, ishodio je da se prepišu važne samostanske isprave: osnivačka od 11. V. 1457. te poglavito ona kralja Matije Korvina od 4. VI. 1465. kojom su pavlini bili oslobođeni svih daća. Kao remetski prior skupljao je stare rukopise i oko 1496. sastavio kroniku pavlinskoga reda Chronicon ordinis s. Pauli primi Eremitae (rukopis izgubljen) pa ga se smatra začetnikom pavlinske historiografije.

LIT.: K. Dočkal, Povijest pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije u Lepoglavi, Zagreb 2014.

P. Ćošković