Marković, Vladimir

Vladimir Marković, Barokni dvorci Hrvatskog zagorja, Zagreb 1975.

Marković, Vladimir, povjesničar umjetnosti (Daruvar, 11. XII. 1939). Srednju školu završio je u Zagrebu, gdje je na Filozofskome fakultetu diplomirao povijest umjetnosti i komparativnu književnost (1964), magistrirao (1972) i doktorirao (1978) te 1964–99. radio na Odsjeku za povijest umjetnosti. U zvanje docenta izabran je 1979, izvanrednim profesorom imenovan je 1985, a redovitim 1993. Od 1986. do umirovljenja 1999. bio je predstojnik Katedre za povijest umjetnosti novoga vijeka. Predavao je na poslijediplomskim studijima u Dubrovniku (voditelj 1986–89), dugogodišnji je suradnik Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu te redoviti član HAZU-a od 2000. Voditelj je Strossmayerove galerije starih majstora od 2005. te njezin upravitelj od 2023, predsjednik Nacionalnoga povjerenstva za UNESCO, Upravnoga odbora Hrvatskoga restauratorskog zavoda, Vijeća za kulturna dobra, Nacionalnoga vijeća za kulturu RH te Odbora za obnovu i razvitak Arboretuma Trsteno. Bavi se baroknom arhitekturom i slikarstvom, kao i suvremenom umjetnošću te istražuje spomenike kulture Slavonije, Istre (Crkve 17. i 18. stoljeća u Istri – tipologija i stil, 2004), Dalmacije (Zidno slikarstvo 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, 1985) te Hrvatskoga zagorja. Njegova monografija Barokni dvorci Hrvatskog zagorja (1975) nezaobilazan je izvor za upoznavanje spomeničke baštine na zagorskome području. Dobitnik je Nagrade »Vicko Andrić« za životno djelo (2011).

LIT.: Marković, Vladimir, Tko je tko u Hrvatskoj, Zagreb 1993.

R.