Martinje

Martinje u okolici Kumrovca, 2006.

Martinje, spomendan sv. Martina koji se slavi 11. XI. Pučki naziv mjeseca studenoga – martinšćak (uz nazive vsesvetček, veternjak i zimšćak) – upućuje na glavnoga mjesečnog svetca u Hrvatskome zagorju. Blagdan je staroga postanja, a ponajprije se povezuje s obilatim kušanjem vina i domaćih jela. Takvo obilježje javlja se još u srednjem vijeku, a u pojedinim mjestima, po pisanju Baltazara Bogišića, u XVII. i XVIII. st. označavao je kuću dobro opskrbljenu hranom i pićem. Obilno uživanje (pretjerivanje) u jelu vezano je uz feudalne i, gdjekad, crkvene krugove, jer je u Hrvatskome zagorju crkva bila vlasnik velikih vinograda. Današnji obred krštenja vina preinačeni je kršćanski blagoslov vina koji spominju srednjovjekovni obredi, a začetke ima u pretkršćanskim poganskim prinosima pića bogovima, što je označavalo duševno rasterećivanje i oslobađanje od različitih nevolja. Kako je sjeverozapadni prostor Hrvatske bio podložan germanskim utjecajima, zaštitnika vinskoga slavlja umjesto u svetcu Ivanu Evanđelistu (Johannissegen) pronašao je u sv. Martinu, jer se blagdan podudarao s pretvorbom mošta u mlado vino. Germansko slavlje – Martinsfeier – od davnina se održavalo na zagorskim plemićkim posjedima. Raskalašene plemićke veselice vjerojatno su začetci parodijskih obreda krštenja vina pa je ono postalo važno društveno i kulturološko obilježje Hrvatskoga zagorja. Prvi tiskani zapisi krštenja vina potječu iz XIX. st. (npr. pučki zapis Zagorske regule krštenja mošta o Martinju kako je u našim vinogradima po staroj navadi običaj), a poslije su tiskane različite obredne inačice iz pojedinih krajeva Hrvatske. God. 1919. Ivan Milčetić je u 24. knjizi Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena objavio ritualni tekst s naslovom Krštenje mošta, istaknuvši da se taj stari narodni običaj održao i u novonastalu građanskom staležu. U pučkome slavlju krštenja vina nestaju granice između svetoga i svjetovnoga: kršćanska svetkovina blagoslova vina premetnuta je u poganski običaj krštenja vina, sastavni dio kojega je pretjerivanje u jelu i piću, što ga blagoslivlja svetac.

U nekim dijelovima Zagorja Martinje se prije nije posebno obilježavalo već ga je pratila poneka pošalica na račun vinogradara, npr. Pojdi hitro v klet, videl sam da ti je mošt stekel, no od 1980-ih je naširoko prihvaćeno, slavi se s društvom u kleti, a i mnogi zagorski ugostiteljski objekti organiziraju proslave Martinja. Obvezno se priprema utovljena guska s mlincima (martinjska guska), kupus sa slaninom, a pije se prošlogodišnje vino i pokršteni mošt. Obred krštenja, prateći obrazac Križevačkih štatuta, započinje pjesmom koja prisutnima nagovještava dolazak sv. Martina: Došel je došel, sveti Martin, / Vince bo krstil, jas ga bom pil. / Kumek moj dragi daj se napij, /Dugo nas nebu, daj se ga vžij. Krštenje se provodi uz nazočnost biškupa, dvaju kanonika, zvonara (mežnara), dvaju ministranata svečonoše i glavnoga popevača ili školnika, odjevenih u prikladne stilizirane kostime i s neophodnim priborom što se sastoji od knjižice za vođenje obreda, bijeloga i crvenoga luka (v pletenomu vencu), soli na tanjuru, dvije svijeće, kandila sa žeravicom i tamjanom, posude s vodom i škropelnicom te zvonca i krajde (kreda), kojom je zvonar pred kraj obreda iznad vrata dvorane ispisao inicijale imena Sveta tri kralja G. M. B. (Gašpar, Melkior, Baltazar). Nakon pjesme domaćin preuzima riječ i pozdravlja goste, a potom svi prisutni polažu martinjsku prisegu. Poslije zvonjave miništranta vodi se dijalog između biškupa i mošta, a među prisutnima, po naputku biškupa, odabiru se dobrostojeći kumovi da naš moštek siromak ne bi ostal. Obred je popraćen parodijskim litanijama i taktovima tradicionalnih napitničkih pjesama, npr. Išel budem v kleticu; Kol’ko kaplic, tol’ko let i dr., a završavao je popevkom Još ni jeden Zagorec nije prodal vina, Već mu ga je popila vesela družina. Pime ga, pime ga, se do dana beloga! Na kraju obreda biškup se još jednom obraća prisutnima: Preštimani pajdaši i pajdašice, dragi vinski brati i sestre, mošt je pokršten. S dobrim tekom jedite i pijte, sega se vžijte. Od mužike vuha napasite, a za tanec noge nabrusite! Nakon zdravice, vesela družina pjeva Prešel je prešel sveti Martin, on ga je krstil, jas ga bum pil, čaše se ispijaju do dna, pjeva se i nazdravlja do dugo u noć.

LIT.: A. Kozina (ur.), Krapinski vandrček i zagorska dobra volja: prema Križevačkim štatutima, Krapina 1965. • A. Zaradija Kiš, Martinšćak, martinšćina, Martinje: razvoj kulta sv. Martina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Narodna umjetnost, 39(2002) 2.

J. Lukec i B. Šprem-Lovrić