Martinšćina

crkva sv. Martina, XIV–XVI. st.

crkva sv. Martina, XIV–XVI. st.

Martinšćina, naselje u sastavu grada Zlatara, sjeverno od upravnoga središta; 340 stanovnika. Crkva sv. Martina prvi se put spominje 1334. u sklopu posjeda oštrčkih vlastelina. Bila je župna crkva do 1699, kada je sjedište župe preseljeno u Zlatar. Od 1789. u sastavu je župe Lobor. U prvoj, gotičkoj etapi izgradnje (polovica XV. st.) crkva je bila jednobrodna građevina s užim i nižim četverokutnim svetištem, presvođenim križnim svodom. Nad brodom je bio tabulat. Iz istoga razdoblja potječe i svetohranište te prozori u svetištu, kao i prozor pronađen u fragmentima na južnome zidu broda. Trijumfalni je luk šiljasta oblika, bez profilacije. Sakristija i zvonik izgrađeni su u XVI. st. Svetište je oslikano gotičkim freskama u neuobičajenome ikonografskom rasporedu. U najnižoj zoni naslikane su draperije, a poviše njih likovi dvanaestorice apostola: Petra, Pavla, Tome i Ivana na istočnoj zidnoj stijeni, Bartolomeja, Andrije i Filipa na sjevernoj, a Jakova starijega, Jakova mlađega, Jude Tadeja i Šimuna na južnoj stijeni sa sedilijama. Lik dvanaestoga apostola, sv. Mateja nadovezuje se na niz na zidu trijumfalnoga luka. Njegov pandan s druge strane otvora je lik sv. Ivana Krstitelja. U trećoj i najvišoj zoni nalaze se prikaz Kainove i Abelove žrtve, Kristovo poprsje i jedan ženski lik na unutrašnjem zidu trijumfalnoga luka. Na istočnome zidu je lik sv. Florijana desno, prikaz mistične mise pape Grgura lijevo, a u sredini imago pietatis. Na sjevernoj strani je svečani prizor Marijine krunidbe. U središnjem dijelu svoda je prikaz Krista u slavi, a uokolo su razmješteni simboli četvorice evanđelista, arkanđeli i serafini u pandantivima svoda te naposljetku sveti opat i papa. Na fasadi južnoga pročelja velika je zidna slika sv. Kristofora. Na glavnome oltaru, nastalom 1781, nalazi se kip sv. Martina na konju. Južni pobočni oltar sv. Marije Magdalene izrađen je u isto doba kad i glavni oltar, dok je sjeverni pobočni oltar Blažene Djevice Marije datiran u XVII. st. Na njemu se nalazi gotički kip Marije s Djetetom (oko 1480), rijedak takav primjer na području Zagorja. Brončano raspelo iz Martinšćine s kraja XI. i početka XII. st. jedno je od dvaju sačuvanih romaničkih raspela u Hrvatskoj, a čuva se u Riznici zagrebačke katedrale. Osnovna škola u Martinšćini započela je s radom 1930, a od 1958. djeluje kao područna škola u sastavu Osnovne škole Ante Kovačića u Zlataru.

LIT.: Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008. • I. Sambolić (ur.), Zlatni bregi i ljudi sa snježne strane Ivanščice, Zlatar 2013.

A. Ščapec