maruševečko vlastelinstvo

maruševečko vlastelinstvo, srednjovjekovno i novovjekovno zemljišno dobro od XIV. do XIX. st. Nalazilo se u sjevernome dijelu Hrvatskoga zagorja, na granici s varaždinskom Podravinom. Obuhvaćalo je krajnje jugoistočne obronke Maceljskoga gorja te sjeverozapadne dijelove varaždinske Podravine. Na sjeverozapadu je graničilo s viničkim vlastelinstvom, na jugozapadu s trakošćanskim, dok ga je s jugoistočne i istočne strane omeđivalo belsko-ivanečko vlastelinstvo te plemićki posjedi okupljeni oko Vidovca. Kao središte vlastelinstva spominje se od XIV. st. drvena utvrda i poslije zidani kaštel Maruševec. Najkasnije od XIV. st. u vlasništvu je plemićke obitelji Vragović Maruševečki, koji će gospodariti njime sve do izumrća obitelji 1724, uz kraći prekid tijekom druge polovice 1450-ih, kada ga je nasilno zaposjela i protupravno držala Katarina Branković, udovica bana Ulrika II. Celjskoga. Potom je pod vlašću više velikaških i plemićkih obitelji, među kojima se ističu obitelji Petković, Kanotay i Patačić od Zajezde (do 1817). Glavna gospodarska grana vlastelinstva bilo je vinogradarstvo, koje je nosilo više od polovice ukupne poljoprivredne proizvodnje na vlastelinstvu, dok se ostala proizvodnja odnosila na uzgoj pšenice i raži te uzgoj stoke. Početkom XVII. st. taj omjer se još više povećao u korist vinogradarstva. Od XV. st. vlastelinstvo se nalazilo u varaždinskome desetinskom kotaru te se ubrajalo među manja i slabo naseljena vlastelinstva u Hrvatskome zagorju, osobito za osmanske navale tijekom XVI. st., kada se nalazilo na smjeru kojime su Osmanlije prodirali prema zapadu. Do oporavka vlastelinstva došlo je tek krajem XVI. i u XVII. st. Tijekom XVII. i XVIII. st. vlastelinstvo je pripadalo Gornjopoljskomu kotaru Varaždinske županije, a ubrzo nakon ukidanja kmetstva 1848. njegovo je nekadašnje područje ušlo u sastav kotara Ivanec.

LIT.: E. Laszowski, Povjesni podaci o obitelji Vragovića maruševačkih, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 7(1904) 1. • G. Szabo, Spomenici kotara Ivanec, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 14(1919) 1. • J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980. • I. Šupljika, Gospodari Križovljan-grada: povijest obitelji Vragović s posebnim naglaskom na posljednjeg člana Kristofora i njegov posjed u Križovljanu (1724.–1725.), Podravina, 13(2014) 25.

K. Regan