Međunarodni park skulptura Jakovlje

skulptura Mačka, Branko Ružić, 1966.

Međunarodni park skulptura Jakovlje, zbirka skulptura smještena u perivoju dvorca Oršić u Jakovlju, koji je od 1972. u vlasništvu Hrvatskoga društva likovnih umjetnika (HDLU) i Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti (ULUPUH). Nastala je zaslugom kipara Ratka Petrića, koji je 1993. uz pomoć supruge Jadranke Fatur organizirao Prvu međunarodnu kiparsku koloniju Jakovlje radi senzibiliziranja javnosti za obnovu dvorca kao zaštićenoga spomenika kulture, koji je zbog potresa, požara i nebrige bio u ruševnome stanju. Od 1993. održano je 17 kiparskih kolonija, a u parku su postavljena 63 djela afirmiranih autora iz Hrvatske (Petar Barišić, Marina Bauer, Neven Bilić, Ivona Biočić Mandić, Peruško Bogdanić, Zlatko Bourek, Zlatko Čular, Josip Diminić, Nikola Džaja, M. Drempetić Hanžić, Vladimir Gašparić Gapa, Raul Goldoni, Stjepan Gračan, Zvonimir Gračan, D. Grgas - Beli, Đ. Gudlin Zanoški, Oleg Hržić, G. Juriša Čovran, Alem Korkut, Ksenija Kantoci, Daniel Kovač, Dora Kovačević, Željko Kovačić, Ivan Kožarić, Denis Krašković, Ante Kuduz, Milena Lah, Branko Lepen, Zvonimir Lončarić, Siniša Majkus, Marin Marinić, Valerije Michieli, Mladen Mikulin, Jadranka Mlinar, Alan Novoselec, Ratko Petrić, Maja Postonjski, Nika Radić, Vanja Radauš, Ante Rašić, K. Rod, Branko Ružić, Hanibal Salvaro, Mirjana Sever, Ljubomir Stahov, Marina Stoponja, Judita Šercar, I. Tuđa, Branko Vlahović, Tomislav Vončina, Miro Vuco, Šime Vulas, Robert Zdarilek, Ž. Zima), Slovenije (Mirsad Begić, Paola Korošec), Njemačke (Franz Stahler), Nizozemske (Ante Van der Jagt, Sandra van Karssen) i Belgije (Tjerrie Verhellen). Za razliku od ostalih kiparskih kolonija u Hrvatskoj, usredotočenih na jedan materijal (Kolonija likovnih umjetnika Željezara Sisak – željezo, Forma prima u Krapini – drvo, Mediteranski kiparski simpozij u Labinu – kamen), koncepcija kiparskih kolonija u Jakovlju temeljila se na heterogenosti autorskoga pristupa te tematskoj, tehnološkoj i izražajnoj slobodi, što je rezultiralo skulpturama različitih likovnih poetika (od tradicionalne statue do ready-madea i instalacija), izvedenih u raznovrsnim materijalima (terakota, drvo, kamen, bronca, lim, beton, keramoplastika, plastična masa). S obzirom na iznimnu umjetničku vrijednost, turističko-gospodarski potencijal i loše stanje dvorca, općina Jakovlje, HDLU, ULUPUH i ALU iz Zagreba, oživjeli su 2015. inicijativu za obnovu objekta, revitalizaciju perivoja i restauraciju skulptura. Nakon oštećenja u potresu 2020, pristupilo se cjelovitoj obnovi dvorca sredstvima iz nacionalnih i europskih fondova.

LIT.: I. Župan, Međunarodni park skulptura Jakovlje, Zagreb 2006. • B. Hlevnjak, Međunarodni park skulptura u Jakovlju, Hrvatsko zagorje, 12(2006) 3–4.

D. Vujčić