Medved, Josip

Medved, Josip, defektolog (Klanjec, 2. XII. 1859 – Zagreb, 10. VI. 1932). Nakon završene učiteljske škole predavao je u građanskim školama. Od 1895. radio je u Zavodu za gluhonijemu djecu i mladež u Zagrebu (ravnatelj 1908–26). Stručni kolegij proširio je s desetak novih nastavnika, prvih surdopedagoških stručnjaka osposobljenih u Zagrebu, te proširio internatski kapacitet Zavoda. Također je bio kustos Hrvatskoga školskog muzeja, o kojem je 1902. napisao prvi vodič. Za Prvoga svjetskog rata sudjelovao je u rehabilitaciji ratnih vojnih invalida oštećena sluha i glasovno-jezičnoga sporazumijevanja. U Hrvatskoj je među prvim promicateljima odgoja, obrazovanja i rehabilitacije osoba oštećena sluha, u obrazovanje kojih je uveo akustičnu (klasičnu oralnu) metodu. Autor je više knjiga, priručnika i udžbenika: Nekoliko savjeta i naputaka za roditelje gluhonijemih učenika (1899), Čitanka za gluhonijeme (1907), Čitanje govora sa ustiju (1929), Mucanje (1929), Rukovođa za učitelje (1929).

LIT.: Z. Juras, Prilog povijesti školstva i surdopedagogije u Hrvatskoj (1918–1941): odgoj i obrazovanje gluhonijeme djece u Hrvatskoj, Defektologija, 15(1979) 2.

V. Dugački i R.