Milašinović, Franjo

Milašinović, Franjo, teolog i latinist (Trakošćan, 7. XII. 1808 – Zagreb, 1. VII. 1889). Osnovnu školu završio je u Trakošćanu, a gimnaziju u Varaždinu (1826). Studirao je filozofiju i teologiju u Zagrebu (1827–31), a za svećenika je zaređen 1831. Službovao je kao prefekt biskupskoga sjemeništa (1831–37), kojega je bio vicerektor (1851–71), profesor teologije i kanonskoga prava na bogoslovnome liceju (1837–44), zagrebački kanonik (od 1852) i kalnički arhiđakon (od 1860), katedralni arhiđakon (od 1870), apostolski kućni prelat (1871–77), prokantor (od 1876) te kantor. Pisao je satirične pjesme na kajkavskome narječju, a govore i prigodne pjesme na latinskome. U pjesmi Viator Zagorianus Joško Hranjec opisuje putovanje zagrebačkoga svećenika po Hrvatskome zagorju i njegove zgode. U satiri Martini Sarcastii, Pseudo-Nasonis Illyrici Metamorphosis unica (1843) svrstava se na stranu iliraca, a protiv mađarona, čime je stekao nadimak hrvatskoga Juvenala. Surađivao je u Katoličkome listu. Ubraja se među posljednje hrvatske latiniste. Služio se pseudonimima Tomek Iskrenović i Viator Zagorianu.

LIT.: Lj. Ivančan, Podaci o zagrebačkim kanonicima od 1193. do 1924. (rukopis u Kaptolskome arhivu Zagreb). • P. M. Jeftić, Milašinović, Franjo, Leksikon pisaca Jugoslavije, 4, Novi Sad 1997.

R.