Miletić, Drago

Miletić, Drago, povjesničar umjetnosti i konzervator (Zagreb, 15. VI. 1946). Diplomirao je 1971. povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 1972. do umirovljenja 2012. radio je u Restauratorskome zavodu Hrvatske (danas Hrvatski restauratorski zavod). Sudjelovao je u izradbi i realizaciji projekata obnove niza spomenika kulture (Stari grad u Kostajnici, Medvedgrad, Stari grad u Ribniku, Veliki Tabor, kaštel Konjščina, kaštel u Pazinu, Jozefinska cesta, crkva sv. Marije u Zadru, kapela Svete Trojice u Brinju, kapela sv. Marije na Škrilinah u Bermu, crkva sv. Marije u Lepoglavi, crkva sv. Jurja u Belcu, crkva sv. Jakova na Očuri, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori, crkva Marije Magdalene u Čazmi, kapela sv. Ivana i Pavla u Gori, crkva sv. Marije Magdalene u Zrinu, kapela sv. Tome u Tomašu, crkva sv. Marije u Topuskome). Autor je mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova, posebice s područja Hrvatskoga zagorja. Pisao je o konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima i radovima u crkvi sv. Marije u Lepoglavi (Lepoglavski zbornik, 1994), o plemićkim gradovima Kostel, Belec i Cesargrad (Prilozi Instituta za arheologiju, 1994–95, 1; 1996–97, 1; Kaj, 1997, 3–4; Peristil, 1999–2000, 42–43), o velikotaborskome palasu (Peristil, 1996, 39), o građevinskom razvoju crkve sv. Jurja u Belcu (Peristil, 2010, 53), o kapeli sv. Jakova na Očuri, s Marijom Valjato Fabris (Godišnjak službe za zaštitu spomenika kulture, 1994–95), a zastupljen je i u knjizi Stari grad Krapina (1996). Autor je monografija Plemićki gradovi kontinentalne Hrvatske (2012) i Medvedgrad na Oltaru domovine (2020) te suautor monografije Sokolac – frankopanski plemićki grad u Brinju (2003). Dobitnik je Povelje Saveza društava konzervatora Jugoslavije za značajan doprinos zaštiti kulturnoga nasljeđa (1985), Nagrade »Ljubo Karaman« (s Nestom Orčićem, 1986), Povelje Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za unapređenje i promicanje struke (2007) te Nagrade »Vicko Andrić« (s M. Valjato Fabris, 2010) za doprinos konzervatorskoj struci.

V. Dugački