Miljana

Miljana, naselje u sastavu općine Zagorska Sela, sjeverno od upravnog središta, uz obalu Sutle; 82 stanovnika. Dvorac Miljana, podignut sjeverno od naselja, prvi se put spominje 1597. kao posjed obitelji Rattkay. Koncipiran je kao jednokatni četverokrilni dvorac s unutarnjim dvorištem s arkadama. Izrazit je primjer rasta arhitektonskoga sklopa u etapama; bio je dograđivan vjerojatno u skladu s financijskim potencijalom Rattkaya. Začetak dvorca jednokatna je kurija iz XVI. st., sjeverno krilo današnjega sklopa. Njoj je u XVII. st. priključeno zapadno krilo, oblikom prilagođeno starijemu dijelu. U prizemlju obaju krila prostori su bačvasto odnosno križno nadsvođeni, dok su na katu ravno završeni. Pred krilima stoje arkadni trijemovi. Novijemu krilu naknadno su na zapadnome pročelju dodane dvije uske sanitarne prigradnje. Posljednja je znatna intervencija dogradnja južnoga, prizemnog krila polovicom XVIII. st.; u središnjoj su mu osi portal i tornjić sa satom iznad krova, a vanjsko pročelje rastvoreno je prozorskim osima. U kapelici dvorca oltar je s kamenom skulpturom Bezgrešnoga začeća iz kasnoga XVIII. st. U kabinetu dvorca sačuvane su kvalitetne zidne slike u stilu rokokoa. Bočne stranice četiriju dubokih prozorskih niša na zapadnome i južnome zidu sobe nose prikaze alegorija četiriju godišnjih doba, četiriju razdoblja ljudskoga života, četiriju temeljnih počela, četiriju čovjekovih temperamenata te četiriju čula. Naslikao ih je A. J. Lerchinger 1763, po grafičkim predlošcima Johanna Georga Bergmüllera. Slikar iz kruga Franza Ignaza Josefa Flurera izveo je u kabinetu krajolike i vedute u uokvirenim rokajnim volutama u nadvratnicima i natprozornicima kabineta. Naručitelj im je vjerojatno bio Josip Ivan Krstitelj Rattkay (1718–93).

Nakon njegove smrti vlasnici dvorca bili su uprava Ugarske komore, Antun pl. Kuhtić (od 1852), obitelj Jäger (od približno 1890) i Franjo Kajfež (od 1978), koji je dvorac dao temeljito obnoviti (tada je vraćen plavo-bijeli oslik pročelja iz prve polovice XVIII. st.). U prizemlju dvorca nalazila se farmaceutska tvrtka »Milabo«. Lada Szabo Kajfež, udovica F. Kajfeža, prodala je dvorac današnjemu vlasniku Dragutinu Kamenskomu. Mala skupina drveća ostatak je perivoja koji je potkraj XIX. st. nastao oko šume istočno od dvorca.

Na brežuljku Brezova ravna 1895. nađena je ostava prapovijesnih brončanih predmeta (koplja, sjekire, mač, srp, zakovica). Tragovi pečene i tamne zemlje i mnoštvo sirove bronce indiciraju postojanje ljevaonice na tome mjestu. Datira se između 1000. i 800. pr. Kr. i jedna je od značajnijih ostava kulture polja sa žarama grupe Velika Gorica.

LIT.: S. Novak i M. Mirković, Dvorac Miljana – istraživanja i konzervatorski radovi, Zagreb 1992. • M. Obad Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja, Zagreb 2005.

K. Filipec i A. Kaniški