Mokrice

kurija Kaniža, XVIII. st.

Mokrice, naselje u sastavu grada Oroslavja, zapadno od upravnoga središta; 697 stanovnika. Zapadno od središta mjesta nalazi se kurija Kaniža (Kanjiža). U XVII. st. spominje se vlastelinski posjed pod nazivom Kanisa seu Lugh. Zajedno s Legradom, koji se nalazi u blizini, od kraja XVII. st. posjed je bio u vlasništvu obitelji Malakoczy. Nikola IV. (? – prije 1740) ondje je sagradio kuriju koja se spominje 1739. Nakon njegove smrti posjed su dijelili njegov sin Nikola V. Benedikt (1681– oko 1772), koji nije imao potomstva, i njegova sestra Elizabeta, udana za križevačkoga podžupana Ivana Saića. Njegova kći Judita (1737–1813) udala se za jednoga od najvećih slavonskih veleposjednika, Ivana Kapistrana Adamovića Čepinskoga (1726–1808), i donijela mu u miraz posjede Svetu Jelenu, Majkovec, Imbriovec, Đelekovec i Kanižu ili Lug. Oporukom iz 1801. Adamović je Kanižu ostavio svojemu sinu Roku Korneliju (1764–1809), no kako on nije imao potomstva, posjed je pripao Karolini (umrla 1832), kćeri njegova brata Pavla. Ona se udala za Teodora I. Gjurgjevića, no kako ni oni nisu imali djece, svoje su posjede Kanižu, Imbriovec i Đelekovec dali nećaku Gavri Gjurgjeviću (1842–1923), koji je bio oženjen Amalijom pl. Jelačić Bužinski (1855–1927). Polovicom XIX. st. dogradio je postojeću kuriju. Imao je sinove Teodora II. (1874–1896) i Vladimira (1880–1958). Posjedom Kaniža upravljao je do 1948. sin Vladimir. Sa suprugom Ljubicom Amalijom pl. Bedeković (1882–1964) imao je kćeri Milicu (1912–1994) i Dragicu (1917–1998) te sina Teodora III. (1909–1976).

Posjed i dvorac Legrad je u XVIII. st. držala obitelj Czindery. Vlasnikom toga posjeda 1759. postao je Ivan Rauch (umro 1762) sa suprugom Katarinom Ilijašić. Bio je tajnik Hrvatske kraljevinske konferencije, zagrebački i križevački župan, podban, prisjednik Sudbenoga i banskoga stola te vijećnik Ugarske dvorske kancelarije. Legrad je prisvojio na ime duga, koji je prema njemu imala obitelj Czindery i dao ga na uživanje Ivanu Gospočiću. Njegova kći, Ana Marija Rauch (umrla oko 1770), udala se za Kristofora Vojkovića (umro 1786) i 1763. u miraz Vojkovićima donijela posjed i dvor Legrad. God. 1774. Ana Franciska Czindery, kći Jurja Czinderyja i Eve Barbare Mallakoczy, povela je parnicu zbog posjeda Legrad i Ivana Gospočića protiv Kristofora Vojkffyja i njegove kćeri Leonarde, koja je naslijedila to imanje nakon smrti njezine majke Ane Marije Rauch. Spor je riješen 1777. Imanje je početkom XIX. st. pripalo Rebeki Sermage (umrla 1803), supruzi Franje III. Vojkffyja (1781–1833), Kristoforovu nećaku, i njezinoj sestri Juditi (1756–1804), udanoj za Ivana baruna Kulmera (umro 1807). Kao jedini vlasnik Legrada ostala je obitelj Kulmer sve do početka XX. st.

Kurija Kaniža duga je prizemna građevina s dvama naknadno dograđenim krilima. Usred glavnoga krila stoji snažan jednokatni rizalit. Pročelja kurije opremljena su plastikom historicističkih obilježja (uglovna rustika, prozorski okviri, variran motiv prozora s polukružnim nadvojem).

LIT.: Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008.

B. Čičko i R.