narodni pokret 1903

spomen-ploče postavljene na kolodvoru u Zaprešiću 1928. i 2003.

narodni pokret 1903, iskaz narodnoga nezadovoljstva mađarskom politikom u Hrvatskoj. God. 1903. pokrenuto je pitanje obnove financijske nagodbe Hrvatske i Ugarske. Nakon što je Ugarski kraljevinski odbor odbio zahtjev Hrvatskoga kraljevinskog odbora za poboljšanjem hrvatskih financijskih uvjeta, na studentskoj skupštini Sveučilišta u Zagrebu 2. III. 1903. donesena je rezolucija kojom se zahtijevalo financijsku samostalnost Hrvatske. U dvorani Hrvatskoga sokola u Zagrebu održana je 11. III. 1903. javna skupština, dok su skupštine zakazane u drugim hrvatskim gradovima bile zabranjene. Nakon što je na novoj zgradi Prometne uprave kraljevskih ugarskih željeznica u Zagrebu postavljen dvojezični natpis, 27. III. izbile su demonstracije. Poticaj za njihovo širenje bio je sukob vojske sa seljacima, koji su skinuli mađarsku zastavu sa željezničke postaje u Zaprešiću, pri čemu je došlo do krvoprolića. Naime, 11. IV, povodom mađarskoga državnog blagdana, na željezničkoj postaji u Zaprešiću izvješena je ugarska državna zastava, koju su seljaci skinuli i zapalili, a usto i skinuli sve mađarske natpise s postaje. Ostatke zastave odnijeli su brdovečkome župniku, a pri povratku su se sukobili s oružnicima. Tada je smrtno stradao Ivan Pasarić iz Šibica. Isti dan stavljena je nova zastava, a u Zaprešić je upućeno 97 vojnika na konjima i pet časnika te je uhićeno dvadesetak osoba. Iako su optužene branili ugledni odvjetnici H. Hinković, Josip Frank i Marijan Derenčin, osuđeni su na robiju. Zbog krvoprolića u Zaprešiću izbile su demonstracije u Zagrebu, Varaždinu, Križevcima, Senju, Karlovcu i Samoboru. U svibnju nemiri su zahvatili Hrvatsko primorje, Gorski kotar, Bjelovarsko-križevačku županiju i Međimurje. Narod je tjerao mađarske službenike iz ureda, palio mađarske zastave i slike Khuen-Héderváryja te napadao mađaronske posjede. Iako je upotrijebljena vojska za gušenje pokreta, nije ukinuto ustavno stanje i uveden komesarijat kao 1883. Tijekom lipnja, kada je Khuen-Héderváry napustio banski položaj, pokret je jenjavao, a u pojedinačnim nemirima ugasio se do kraja kolovoza. Dana 18. VIII. 1903, povodom rođendana kralja Franje Josipa I, na zaprešićkome kolodvoru ponovno je osvanula ugarska zastava. Zastavu su čuvali naoružani vojnici, a prosvjedovale su tisuće ljudi iz Zaprešića i okolice. Ubrzo je izbio novi sukob, u kojem je vojska ustrijelila dva seljaka (Josipa Beluhana i Vida Čekulju-Noršića iz Brdovca), mnoge ranila, a u istražni zatvor odvela dvadesetak prosvjednika. Stjepan Radić održao je prilikom posjeta Zaprešiću 1903. govor u spomen na I. Pasarića, prisustvovao je sprovodu J. Beluhana i V. Čekulje-Noršića te objavio raspravu Hrvatski pokret godine 1903. Mramorni spomenik s uklesanim imenima žrtava otkriven je 8. XI. 1903. na Brdovečkome groblju u Javorju. Spomen-ploču na kolodvoru u Zaprešiću postavljenu 1928. otkrio je Vladko Maček. Druga spomen-ploča postavljena je 2003. o 100. obljetnici narodnoga pokreta.

LIT.: S. Laljak, Bilo je to godine devetsto i treće, Zaprešićki godišnjak, 13(2003). • Časopis za suvremenu povijest (tematski broj), 37(2005) 3.

V. Dugački