Nikolić, Vladimir

Nikolić, Vladimir, pjesnik i pripovjedač (Nova Gradiška, 25. VI. 1829 – Bektež kraj Požege, 7. V. 1866). Osnovno školovanje završio je u Novoj Gradiški, a Kraljevsku arhigimnaziju (1845) i Pravni fakultet na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu (1848). Isprva je radio kao odvjetnički, a od 1850. kao kotarski perovođa u Zagrebu, dvije godine poslije u Sisku i potom u Pregradi. Neko vrijeme bio je porezni podnadzornik u Požegi te do smrti pristav kotarskoga suda u Bektežu. Kao predromantičarski slavonski pisac, pristaša ilirskoga pokreta i miljenik Dimitrija Demetra, na čiji je nagovor promijenio krsno ime Nikola u Vladimir, prvim se pjesničkim i proznim uradcima javio u Nevenu 1852. U različitim listovima, časopisima i almanasima objavljivane pjesme izdao je pod naslovom Beršljani (ciklusi Njegovanke, Poljsko cvieće, Kunogorke) 1863. Nakon povratka u Slavoniju posvetio se prozi, objavljujući novele i pripovijetke u Naše gore listu, Slavoncu i Glasonoši. Za razliku od drugih onodobnih hrvatskih pripovjedača, većinom je obrađivao suvremenu tematiku i životnu svakodnevicu, ostavivši vidljiv trag u hrvatskoj novelistici sredine XIX. st. Izbor od deset novela Pripoviedke izdao je 1864. Pjesme Kunogorke, podnaslovljene kao Pjesmice iz daljine, nastale su za službovanja u Pregradi 1855. Čini ih 70 ljubavnih pjesama u kojima lirski subjekt tuguje za prošlim sretnim danima, a posvećene su neimenovanoj djevojci (vjerojatno supruzi, Siščanki Mariji Petrović). Sastavljene su po uzoru na poznate Đulabije (1840) Stanka Vraza – imaju dva šesteračka četverostiha i nisu naslovljene.

LIT.: V. K., Vladimir Nikolić, Vienac, 24. IV. 1886.

I. Cesarec