Novak, Viktor

Novak, Viktor, povjesničar (Donja Stubica, 4. II. 1889 – Beograd, 1. I. 1977). Završio je Nadbiskupski licej u Zagrebu (1907), gdje je započeo studirati teologiju (1907–09), a diplomirao povijest na zagrebačkome Filozofskom fakultetu (1913). Specijalizirao je pomoćne povijesne znanosti u Vatikanskoj paleografskoj školi u Rimu i Austrijskome povijesnom institutu (1913–14). Doktorirao je 1915. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je radio kao profesor na realnoj gimnaziji te knjižničar i voditelj Rukopisnoga odjeljenja Sveučilišne knjižnice. Na istome fakultetu bio je predavač latinske paleografije (1920–21), privatni docent (1921–22) te redoviti profesor pomoćnih povijesnih znanosti i metodike povijesti (1922–24). Od 1924. do umirovljenja 1959. predavao je hrvatsku povijest i pomoćne povijesne znanosti na Univerzitetu u Beogradu. Najznačajnija područja njegova znanstvenog rada su latinska paleografija i diplomatika (Scriptura Beneventana s osobitim obzirom na tip dalmatinske beneventane, 1920; Najstariji dalmatinski rukopis Evangeliarium Spalatense, 1923; Latinska paleografija, 1952; Supetarski kartular, suautor Petar Skok, 1952; Zadarski kartular samostana Svete Marije, 1959). Bavio se i političkom poviješću XIX. i XX. st. te objavio mnogobrojne studije i monografije o povijesnim ličnostima: Franjo Rački u govorima i raspravama (1925), Franjo Rački (1958), Maksimilijan Vrhovec (1752–1827) (1928), Natko Nodilo: rodoljub–naučnik–propovednik slobodne misli (1935), Dva antipoda – biskup Štrosmajer i nadbiskup Mihalović u očima savremenika 1870. (1940), Josip Juraj Štrosmajer – apostol jugoslovenske misli (1941), Ferdo Šišić (1949), Ivan Kukuljević i Ivan Tkalčić na naučnim istraživanjima u Zadru (1955), Valtazar Bogišić i Franjo Rački – prepiska (1866–1893) (1960). Autor je djela O tisućgodišnjici hrvatskog kraljevstva (1925), kao i radova o hrvatsko-srpskim odnosima (Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva /1390–1930/ 1930; Jedno sporno pitanje iz srpskohrvatskih odnosa šezdesetih godina prošloga veka, 1949; Srpski naučnici i književnici u prepisci sa Franjom Račkim, 1964; Vuk i Hrvati, 1967). Autor je kontroverznoga djela Magnum crimen: pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj (1948), u kojem je Katoličku crkvu u Hrvatskoj optužio za suradnju s ustaškim režimom. Po nekim tvrdnjama, knjiga je napisana da bi poduprla obračun komunističkoga režima s Katoličkom crkvom nakon Drugoga svjetskog rata. Pojedina izdanja objavljena su mu nakon smrti, a poslužila su u stvaranju protuhrvatskoga raspoloženja u Srbiji potkraj 1980-ih. Primjerice, 1987. posmrtno mu je objavljeno djelo Magnum Tempus: ilirizam i katoličko svećenstvo: ideje i ličnosti 1830–1849, koje kronološki prethodi Magnum Crimenu, te Autobiografija (1996). Sastavio je prvi nacrt razvoja jugoslavenske muzike u Zborniku matice SHS (1929) te objavio niz muzikoloških eseja i više stotina glazbenih kritika u časopisima Sv. Cecilija, Savremenik, Zvuk, Obzor, Narodne novine, Riječ, Politika i dr. Uređivao je Jugoslavenski istorijski časopis (1936–41) i Istorijski časopis (1947–56). Bio je član Instituta za proučavanje međunarodnih pitanja Ministarstva vanjske politike FNRJ (od 1945), dopisni (od 1948) i redoviti član Odjela društvenih znanosti (od 1961) te Odjela povijesnih znanosti (od 1971) Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) te tajnik Odjela društvenih znanosti SANU (1966–69). Jedan je od osnivača Istorijskoga instituta SANU-a (danas Istorijski institut Beograd) te njegov prvi upravitelj (1947–54), dopisni član JAZU-a (od 1951) i Češke akademije znanosti u Pragu. Osnivač je Hrvatskoga pjevačkog društva »Lisinski« u Zagrebu (1910), osnivač i predsjednik Jugoslavenskoga pjevačkog saveza u Beogradu (1924), predsjednik Prvoga beogradskog pjevačkog društva (1924) i Muzičkoga društva »Stanković«, kao i suosnivač Sveslovenskoga pjevačkog saveza u Pragu.

LIT.: R. Samardžić, Novak, Viktor, Enciklopedija Jugoslavije, 6, Zagreb 1965. • (nekrolog), Oko, 13–27. I. 1977. • K. Milutinović i Lj. Spasić, Novak, Viktor, Leksikon pisaca Jugoslavije, 4, Novi Sad 1997.

V. Dugački