Novi dvori klanječki (Novi dvori cesargradski)

dvorac, XVIII. st.

dvorac, XVIII. st.

tlocrt dvorca

Novi dvori klanječki (Novi dvori cesargradski), ruševni dvorac u današnjemu naselju Novi Dvori Klanječki (207 stanovnika), 5 km južno od Klanjca. Izgradio ga je u ravnici nedaleko od Sutle 1603. hrvatski ban Toma Erdődy, jer u Seljačkoj buni 1573. oštećeni Cesargrad iznad Klanjca više nije mogao pružiti zadovoljavajuće uvjete stanovanja njegovoj moćnoj vlastelinskoj obitelji. Izgrađen je na renesansni način s četverougaonom osnovom, unutrašnjim dvorištem i cilindričnim kulama na uglovima. Unutrašnje dvorište zatvaraju tri različita krila s arkadama te zid s četvrte strane. Renesansni portal koji vodi u dvor ukrašen je motivom dijamanta i označen grbom vlasnika i godinom 1603, koja označava izgradnju. Sjeverno od dvorca nalazile su se gospodarske zgrade. U XVIII. st. dvorcu je izmijenjen prvotni izgled zbog provedenih dogradnji. U zapadnome krilu Nikola Erdődy izgradio je kapelu svetoga Franje Ksaverskoga, ukrašenu zidnim slikama. Zvonik je podignut 1812. Novi dvori zauzimaju značajno mjesto među zagorskim dvorcima jer se smatraju prvim dvorcem zatvorenoga tipa s unutrašnjim dvorištem prema kojemu se krila arkadno zatvaraju. Gradnja nagovještava rani barok, koji, prema nekim autorima, u bečkome krugu započinje oko 1610. Vlastelinstvo je u XVIII. st. podijeljeno između dviju grana obitelji Erdődy: jedan dio pripao je hrvatskoj, a drugi dio ugarskoj grani obitelji. Oko 1860. dvije petine vlastelinstva kupio je Jakov Bruckner, čiji je sin Ženko nakon Prvoga svjetskog rata bio posljednji vlastelin u klanječkome kotaru. Iako je već od početka XX. st. propadao, potpuno se urušio nakon Drugoga svjetskog rata, kada je bio nacionaliziran te bez zaštite prepušten pustošenju. U povijesti klanječkoga kraja dvorac je zapamćen i po tome što je u njemu posljednje godine života (1858–61) proveo književnik i tvorac hrvatske himne A. Mihanović.

R.