Novosel, Krešo
Novosel, Krešo, novinar, publicist i književnik (Zagreb, 21. VI. 1926 – Zagreb, 6. VIII. 2008). Nakon pučke škole i Partizanske gimnazije »Maršal Tito«, na Ekonomskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1950. Bio je novinar i urednik Studentskoga lista (1949–56), Horizonta (1951–52) i lista Radio-Zagreb. God. 1956. jedan je od osnivača Televizije Zagreb, te pokretač i do smjene 1972. urednik njezina Dramskoga programa. Potom je u Dokumentarnome programu kao novinar radio do umirovljenja 1987. God. 1979. jedan je od pokretača biblioteke Hrvatski humanisti nakladničke kuće Globus, a 1988. jedan od osnivača Pinte, udruge za očuvanje, obnovu i korištenje kulturnoga blaga Hrvatske (isprva Hrvatskoga zagorja) te prvi urednik njezina časopisa Gazophylacium (1993–95). Kao plodan autor raznovrsna opusa, pisao je radijske drame, televizijske i kazališne drame, scenarije za igrane i dokumentarne serije, kratke priče i romane, eseje, članke i prikaze. Hrvatskomu je zagorju posvetio šest od svojih 11, uglavnom povijesnih romana, objavljenih u biblioteci Stoljeća Hrvatskoga zagorja u Krapini: Stoljetno stablo (1981), Pravda (1981), Meje (1982), Buna (1982), Izgaranje (1983) i Olujne tišine (1986). U njima nastoji što vjernije prikazati pojedina zbivanja iz zagorske prošlosti, povezujući pritom dokumentarnu građu (istražuje i unosi čak i neobjavljeni arhivski materijal) s fikcionalnim elementima. Sklonost Zagorju iskazuje i televizijskim adaptacijama djela K. Š. Gjalskoga, M. Krleže, A. Cesarca i drugih pisaca. Autor je putopisa Zagorski puti (1992).
LIT.: Ž. Vegh, Sjećanje na Krešu Novosela (1926–2008), Gazophylacium, 14(2009) 3–4.
I. Cesarec