općine, gradovi, kotarevi, županije

upravna podjela 1910.

upravna podjela 1978.

upravna podjela 1997.

općine, gradovi, kotarevi, županije (upravno-teritorijalni ustroj). Područje Hrvatskoga zagorja podložno je promjenama upravno-teritorijalnoga ustroja koje su se od sredine XVIII. st. do današnjih dana provodile na hrvatskome području.

Od sredine XVIII. st. do 1848. Reformama Marije Terezije od 1759. županije dobivaju veću samostalnost u upravno-financijskim, pravnim i vojnim poslovima, čime jača njihova samouprava. Na čelu županije je veliki župan, kao vrhovni upravitelj i nositelj svih poslova županije, a uz njega je i županijska skupština. Hrvatsko zagorje najvećim je dijelom bilo u sastavu Varaždinske županije, koja je bila podijeljena na četiri kotara: Gornjopoljski (područje Trakošćana, Lepoglave, Ivanca, Klenovnika i Vinice), Donjopoljski (područje Novoga Marofa i Varaždinskih Toplica), Gornjozagorski (područje Klanjca i Pregrade) i Donjozagorski (područje Krapine, Svetoga Križa Začretja, Lobora, Zajezde, Konjščine i Zlatara). Južni dio Hrvatskoga zagorja bio je u sastavu Zagrebačke županije (brdovečko-bistransko i stubičko-bistričko područje). Općine su pod nadzorom seoskoga vlastelina birale seoskoga sudca i bilježnika. Marija Terezija osnovala je 1767. Hrvatsko kraljevsko vijeće, kao oblik zemaljske vlade, sjedište kojega je bilo u Varaždinu sve do velikoga požara 1776, nakon čega je premješteno u Zagreb. Urbarom Marije Terezije 1779. uređeni su međusobni odnosi kmetova i vlastelina. Josip II. ukinuo je 1785. županije i uveo okružja, a cijelo Hrvatsko zagorje potpalo je pod zagrebačko okružje. Nakon njegove smrti 1790. županije su obnovljene po ustroju iz sredine XVIII. st.

Od 1848. do 1869. Ukidanjem kmetstva 1848. i općine su oslobođene feudalnih obveza. Dobile su svoj općinski odbor, članove kojega su birači birali bez utjecaja vlastelina. Samostalno su upravljale općinskim zgradama, putovima, redarstvom itd. Nakon što je Varaždinska županija 1849. uvećana Međimurjem, dijelila se na četiri kotara: Varaždin, Klanjec, Krapinu i Čakovec. Za Bachova apsolutizma općine su bile ovisne o kotaru, a imenovanje općinskoga načelnika bilo je u ovlasti vlade u Beču.

Od 1857. u zagorskome dijelu Varaždinske županije bili su ustanovljeni kotari Klanjec, Pregrada, Stubica, Krapinske Toplice i Zlatar, a nešto poslije kratko su postojali kotarevi Marija Bistrica, Mihovljan i Sveti Križ Začretje. Zakon o općinama iz 1859. donio je uglavnom odredbe o nadležnostima općina. Po naputku za uređenje županija i drugih upravnih tijela iz 1861, djelokrug i postavljanje općinskih dužnosnika vraćeni su na stanje koje je vrijedilo od 1836, a jedina je razlika bila što više nije bilo utjecaja vlastelina. Već 1869. nastupilo je smanjenje broja kotareva. U novi kotar Krapinu uključeni su dijelovi ukinutih kotareva Mihovljan i Krapinske Toplice te dijelovi kotareva Pregrada i Sveti Križ Začretje. Istodobno je ukinut kotar Marija Bistrica, a jedan njegov dio bio je priključen kotaru Donja Stubica, dok je drugi dio pripojen kotaru Sveti Ivan Zelina. Zagorski dio Zagrebačke županije bio je uključen u kotar Zagreb.

Stanje podjele i reforme u 1870-ima. Zagorsko područje početkom austrougarskoga razdoblja obuhvaćalo je u cijelosti krapinsko-topličku i zlatarsku podžupaniju te dijelove zagrebačke i varaždinske podžupanije. U podžupaniji zagrebačkoj postojale su upravne općine Brdovec (u sastavu koje je bila i porezna općina Zaprešić) i Bistra, a u podžupaniji varaždinskoj djelovale su upravne općine Bednja, Ivanec, Maruševec, Novi Marof i Varaždinske Toplice. Podžupanija krapinsko-toplička obuhvaćala je upravne općine Đurmanec, Hum na Sutli, Klanjec, Kraljevec na Sutli, Krapinu, Krapinske Toplice, Pregradu, Sveti Križ Začretje, Veliko Trgovišće i Zagorska Sela. Zabok je bio porezna općina u sastavu upravne općine Veliko Trgovišće. U okviru podžupanije zlatarske djelovale su upravne općine Bedenica, Budinščina, Mače, Marija Bistrica, Gornja Stubica, Donja Stubica i Zlatar. Porezne općine Bedekovčina i Mihovljan bile su u sastavu upravne općine Mače, koja je površinom bila najveća općina u Hrvatskome zagorju i imala najveći broj stanovnika. Slijedile su je po površini općina Ivanec, a po broju stanovnika općina Đurmanec. Najveću gustoću stanovnika imale su upravne općine Krapina, Bednja i Hum na Sutli. Najmanje upravne općine po površini bile su Krapina i Bistra, po broju stanovnika Krapina i Hum na Sutli, a po gustoći stanovnika Budinščina i Brdovec.

Najvažniji poslovi iz djelokruga upravnih općina bili su: 1) vođenje inventara općinske imovine i općinskih povlastica, 2) upravljanje i čuvanje općinske imovine, 3) propisivanje općinskih nameta po odobrenju više vlasti, 4) uzimanje zajma uz odobrenje više vlasti, 5) određivanje broja činovnika i njihove plaće, 6) određivanje sredstava za škole, javnu sigurnost, mjesno redarstvo, za čuvanje zdravlja, čistoću ulica i potoka, za javni moral, za gradnju i popravak općinskih zgrada, za uređenje putova, mostova i bunara, za mjere i vage, za nabavu hrane, za zaštitu od poplave, 7) oprost nenaplativih tražbina, dopuštenje nepredviđenih troškova, 8) izdavanje građevinskih dozvola, 9) izdavanje dopuštenja za zabave, 10) izbor zastupnika za županijsku skupštinu i 11) skrb za siromahe.

Jedna od prvih reformi bana Ivana Mažuranića bila je dioba vlasti, tj. odvajanje sudstva od uprave i osnivanje mjesnih (odnosno gradskih) i kotarskih sudova. Načelne smjernice daljnjega razvoja sudstva i uprave i temeljna pitanja njihova međusobnog odnosa postavljeni su zakonom o sudačkoj vlasti 1874. Općine su 1876, radi smanjenja troškova vlade, dobile u djelokrug i prikupljanje poreza, a od 1877. na čelu općina više nije bio općinski sudac nego općinski načelnik, uz kojega su bili općinski bilježnik i drugo osoblje.

Od 1886. do 1918. Novim upravno-teritorijalnim ustrojem 1886. ustrojene su županije s pripadajućim kotarevima, a uz kotarsku upravnu vlast osnovani su i kotarski sudovi kao samostalni pravosudni organi. Za područje Hrvatskoga zagorja kotarski sudovi djelovali su u Ivancu, Krapini, Klanjcu, Pregradi, Stubici, Varaždinu, Zagrebu i Zlataru. Županije su ponovno, putem županijske skupštine, djelovale kao samoupravni organi, a znatne ovlasti imali su i upravni odbor županija.

God. 1892. upravna općina Zabok izdvojena je iz kotara Klanjec i priključena kotaru Krapina, a ustrojena je i nova upravna općina Lobor kojoj je priključeno nekoliko poreznih općina iz upravne općine Mače. God. 1893. upravna općina Budinščina razdvojena je na upravne općine Hrašćina i Zajezda, a 1894. ustrojena je nova upravna općina Oroslavje.

Temeljem stanja iz 1895. u Zagrebačkoj županiji djelovali su kotar Stubica (cijelo područje od Bistre do Marije Bistrice) i upravna općina Brdovec u kotaru Zagreb, a u Varaždinskoj županiji djelovali su upravni kotari Ivanec, Klanjec, Krapina, Novi Marof (uključivo upravne općine Breznica i Varaždinske Toplice), Pregrada i Zlatar te upravna općina Vinica u kotaru Varaždin. U sljedećim desetljećima nije bilo većih upravno-teritorijalnih promjena, no 1909. iz općine Brdovec izdvojena je općina Pušća (djeluje od 1910).

Od 1918. do 1941. Nakon Prvoga svjetskog rata i osnutka Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca došlo je do preustroja. Usvajanjem Vidovdanskoga ustava 1921. država je 1922. podijeljena na oblasti, s primjenom od 1924. kada su ukinute županije a kotarska samouprava nije uvedena. Hrvatsko zagorje u cijelosti je bilo u sastavu Zagrebačke oblasti. Kada je uvedena Šestosiječanjska diktatura 1929, zakonom je utvrđena podjela Kraljevine Jugoslavije na nova upravna područja – devet banovina. Hrvatsko zagorje u cijelosti je bilo u Savskoj banovini. Banovine su se dijelile na kotareve, a kotarevi na općine. Poslije 1931. iz kotara Zlatar pripojena su neka naselja kotaru Krapina, a iz kotara Donja Stubica nekoliko je naselja izdvojeno te uključeno u kotar Zagreb. Temeljem sporazuma Cvetković–Maček, spajanjem dviju banovina i nekoliko kotareva, 1939. ustrojena je Banovina Hrvatska. Kao srednja razina vlasti između banovine i kotareva bilo je planirano, ali nije ostvareno, uvođenje županija. U Hrvatskome zagorju nije bilo većih upravno-teritorijalnih promjena. Nekoliko naselja izdvojeno je iz općine Mače 1940, kada je osnovana samostalna općina Bedekovčina.

Od 1941. do 1945. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i okupacije njezina područja, proglašena je NDH. Teritorijalnom upravnom organizacijom NDH se vratila povijesnoj podjeli na županije. Teritorijalni ustroj vlasti uspostavljen je 1941. osnivanjem velikih župa. Zagorsko područje bilo je najvećim dijelom u sastavu Velike župe Zagorje (upravne općine u kotarevima Ivanec, Klanjec, Krapina, Novi Marof, Pregrada i Zlatar te upravna općina Vinica u kotaru Varaždin) i manjim dijelom (kotar Donja Stubica te upravne općine Brdovec, Pušća i Zaprešić u kotaru Zagreb) u sastavu Velike župe Prigorje.

Nasuprot ustaškomu režimu NDH, jačanjem antifašističkoga narodnooslobodilačkog pokreta 1943. uspostavljena je Federalna Država Hrvatska te teritorijalne jedinice narodne vlasti. Okružni, kotarski i općinski narodnooslobodilački odbori, koji su bili uspostavljeni tijekom cijeloga rata, u Hrvatskome zagorju bili su politički organi te nisu obavljali upravnu funkciju sve do kraja rata.

Od 1945. do 1955. Nakon završetka rata narodnooslobodilački odbori preimenovani su 1945. u narodne odbore, koji su općim zakonom FNRJ 1946. bili određeni kao područne jedinice vlasti u naseljima, općinama, kotarevima, okruzima i oblastima. Hrvatsko se zagorje od 1945. do 1947. nalazilo u dijelovima okruga Varaždin i Zagreb, u okviru Zagrebačke oblasti. Tek 1947. zakonski je regulirana upravno-teritorijalna podjela Hrvatske na šest oblasti, 88 kotareva i 24 grada. Kotarevi i gradovi bili su podijeljeni na mjesne narodne odbore. U Hrvatskome zagorju bilo je više od 180 mjesnih narodnih odbora. Oblasti su ukinute 1951. Od 1952. Hrvatska je podijeljena na kotareve, gradove, gradske općine i općine. Status gradske općine imali su Klanjec i Krapina. Većina tada uspostavljenih općina obnovljena je u općinskoj strukturi poslije 1993. U kotarevima Donja Stubica, Ivanec, Klanjec, Krapina, Pregrada i Zlatar bile su 42 općine, u kotaru Varaždin četiri (Ljubešćica, Novi Marof, Varaždinske Toplice i Vinica), u kotaru Zagreb također četiri (Prigorje Brdovečko, Donja Bistra, Pušća i Zaprešić) i u kotaru Zelina dvije općine (Breznički Hum i Visoko).

Promjene 1955. i 1962. Od 1955. na snazi je nova podjela Hrvatske na kotareve i općine. U Hrvatskome zagorju ustrojeno je 18 općina. Kotaru Krapina pripadale su općine Bedekovčina, Donja Stubica, Klanjec, Konjščina, Krapina, Marija Bistrica, Mihovljan, Oroslavje, Pregrada, Veliko Trgovišće, Zabok i Zlatar, na području kotara Varaždin djelovale su općine Ivanec, Lepoglava, Novi Marof, Varaždinske Toplice i Vinica, a u kotaru Zagreb bila je općina Zaprešić. U Hrvatskoj je od 1962. znatno smanjen broj općina. U Hrvatskome zagorju sve su općine bile u sastavu grada Zagreba i kotara Varaždin. Zagorski dio grada Zagreba činile su općine Klanjec, Krapina, Zabok, Zaprešić i Zlatar Bistrica, a u kotaru Varaždin bile su općine Ivanec i Novi Marof. Ustavom iz 1963. naziv Hrvatske promijenjen je u SRH. Novost u upravno-teritorijalnome ustroju bilo je uvođenje mjesnih zajednica, područja kojih su unutar općina određivala općinska vijeća.

Od 1967. do 1990. Kotarevi su ukinuti 1967. pa do 1974. nije bilo većih upravnih i prostornih jedinica od općina. Od 1974. uvedene su zajednice općina na temelju dogovora postojećih općina. Zagorje je bilo podijeljeno između Zajednice općina Zagreb (područje općina Donja Stubica, Klanjec, Krapina i Zlatar Bistrica te dio grada Zagreba koji se odnosi na područje općine Zaprešić) i Zajednice općina Varaždin (područje općina Ivanec i Novi Marof). God. 1978. iz općine Krapina izdvojena je općina Pregrada. Od 1987. općina Zaprešić bila je u sastavu nove Gradske zajednice općina Zagreb, osnovana je nova Zajednica općina Hrvatskoga zagorja sa sjedištem u Krapini, a općina Donja Stubica ostala je izvan zajednica općina. Iste godine Zajednica općina Varaždin preustrojena je u Zajednicu općina varaždinsko-međimurskoga područja.

Promjene 1990–92. God. 1990. ukinute su zajednice općina. Spajanjem općina Gradske zajednice općina Zagreb i njezinim ukidanjem, općina Zaprešić postala je dijelom jedinstvene općine Grada Zagreba. Potkraj 1990. Ustavom RH zacrtan je ustroj temeljen na županijskoj podjeli. Županije su postale jedinice lokalne uprave i samouprave, kao izraz povijesnih, prometnih i gospodarskih cjelina. God. 1991, raskidom svih državno-pravnih veza sa SFRJ, RH postala je samostalna suverena država. Zbog ratnih prilika nije se odmah pristupilo uspostavi novoga teritorijalnog ustroja. U Hrvatskome zagorju, prije novoga županijskog i općinskog sustava, posljednje postojeće općine bile su Donja Stubica, Ivanec, Klanjec, Krapina, Novi Marof, Pregrada, Zabok i Zlatar te manji dijelovi općina Varaždin i Zagreb. Potkraj 1992. donesen je Zakon o područjima županija, gradova i općina, kojim je dotadašnja općinska podjela ukinuta. Obnovljena je podjela Hrvatske na županije, a došlo je i do znatnoga usitnjavanja manjih jedinica lokalne samouprave, općina i gradova.

Od 1993. Lokalna samouprava u samostalnoj i suverenoj RH razvijala se u dvije etape. U prvoj etapi od 1993. do 2001. općine i gradovi bili su jedinice lokalne samouprave, a županije jedinice područne uprave i samouprave. Županijskim ustrojem od 1993, Hrvatsko zagorje činile su Krapinsko-zagorska županija u cijelosti te dijelovi Zagrebačke i Varaždinske županije. Gradovima su bili određeni: Krapina, Zabok i Zlatar. Zagorski dio Zagrebačke županije činile su općine Brdovec, Hruševec Kupljenski i Pušća. U Krapinsko-zagorskoj županiji osnovane su općine Bedekovčina, Budinščina, Desinić, Donja Stubica, Đurmanec, Gornja Stubica, Hum na Sutli, Hrašćina, Klanjec, Kraljevec na Sutli, Konjščina, Krapinske Toplice, Lobor, Mače, Marija Bistrica, Mihovljan, Oroslavje, Petrovsko, Pregrada, Radoboj, Stubičke Toplice, Sveti Križ Začretje, Tuhelj, Veliko Trgovišće i Zagorska Sela. Zagorski dio Varaždinske županije činile su općine Bednja, Breznica, Breznički Hum, Donja Voća, Ivanec, Klenovnik, Lepoglava, Maruševec, Novi Marof, Varaždinske Toplice, Vinica i Visoko. Preostali dio Hrvatskoga zagorja činila su pojedina naselja koja su bila u sastavu Grada Zagreba: Bukovje Bistransko, Donja Bistra, Dubravica, Gornja Bistra, Hruševec Pušćanski, Ivanec Bistranski, Jablanovec, Jakovlje, Križ Brdovečki, Novaki Bistranski, Šibice i Zaprešić. Naselje Ključ Brdovečki pogrešno je uneseno u popis naselja Grada Zagreba. Od 1995. do 1997. Grad Zagreb bio je u Zagrebačkoj županiji. Naselje Luka iz općine Veliko Trgovišće u Krapinsko-zagorskoj županiji preseljeno je u Zagrebačku županiju.

Novim zakonom iz 1997. osnovani su gradovi Donja Stubica, Ivanec, Klanjec, Lepoglava, Novi Marof, Oroslavje, Pregrada, Varaždinske Toplice i Zaprešić te općine Bistra, Dubravica, Jesenje, Kraljevec na Sutli, Kumrovec, Luka, Ljubešćica, Marija Gorica, Novi Golubovec i Zlatar Bistrica.

Novi temelj razvoju lokalne samouprave učinjen je ustavnim promjenama 2000, kada su županije definirane kao jedinice područne (regionalne) samouprave, a uspostava toga sustava zakonski je utvrđena 2001, kada se određivao djelokrug poslova lokalne i područne samouprave. Otada župani više nisu predstavnici državne vlasti na području županija, međutim djelokrug lokalne samouprave, utvrđen nizom zakona, podosta je smanjen s obzirom na ustavne postavke. Od 2009. više ne postoje poglavarstva općina, gradova i županija kao njihova kolegijalna izvršna tijela, a kao izvršna tijela izravno su birani načelnici općina, gradonačelnici i župani.

Današnji upravno-teritorijalni ustroj utvrđen je 2006. Hrvatsko zagorje razvrstano je u 53 jedinice lokalne samouprave, tj. 12 gradova i 41 općinu. Zagorske su lokalne jedinice u Zagrebačkoj županiji grad Zaprešić i općine Bistra, Brdovec, Dubravica, Jakovlje, Luka, Marija Gorica i Pušća. U Varaždinskoj županiji zagorski dio čine četiri grada (Ivanec, Lepoglava, Novi Marof i Varaždinske Toplice) i devet općina (Bednja, Breznica, Breznički Hum, Donja Voća, Klenovnik, Ljubešćica, Maruševec, Vinica i Visoko). Krapinsko-zagorska županija, koja obuhvaća veći dio Hrvatskoga zagorja, ima sedam gradova (Donja Stubica, Klanjec, Krapina, Oroslavje, Pregrada, Zabok i Zlatar) i 25 općina (Bedekovčina, Budinščina, Desinić, Đurmanec, Gornja Stubica, Hrašćina, Hum na Sutli, Jesenje, Konjščina, Kraljevec na Sutli, Krapinske Toplice, Kumrovec, Lobor, Mače, Marija Bistrica, Mihovljan, Novi Golubovec, Petrovsko, Radoboj, Stubičke Toplice, Sveti Križ Začretje, Tuhelj, Veliko Trgovišće, Zagorska Sela i Zlatar Bistrica).

LIT.: S. Belošević, Županija varaždinska i slobodni i kraljevski grad Varaždin, Zagreb 1926. • I. Beuc, Povijest institucija državne vlasti u Hrvatskoj (1527–1945), Zagreb 1969. • J. Hrženjak, Lokalna samouprava i uprava u Republici Hrvatskoj, Zagreb 1993. • M. Klemenčić, Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918–1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća, Zagreb 1996.

D. Mudrinjak