Orehovica

župna crkva sv. Leopolda Mandića, 1853.

župna crkva sv. Leopolda Mandića, 1853.

župna crkva sv. Leopolda Mandića, 1853.

Orehovica, naselje u sastavu općine Bedekovčina, sjeverno od istoimenoga upravnog središta; 226 stanovnika. Prvi se put spominje 1503. kao posjed u sastavu krapinsko-kostelskoga vlastelinstva, što ga je I. Korvin oduzeo Franciski Orehovičkoj te ga prodao krapinskomu kapetanu A. Dudiću. U vlasništvu njegovih potomaka Orehovica je bila do približno 1598, kada ju je Krsto Dudić založio Ladislavu i Baltazaru Patačiću od Zajezde te još sedmorici plemića. Tijekom prve polovice XVII. st. Patačići su u cijelosti otkupili Orehovicu i držali je sve do 1738. ili 1739, kada je udajom Regine Patačić za baruna Ivana Josipa Kulmera prešla u vlasništvo obitelji Kulmer.

Od 1872. u Orehovici djeluje osnovna škola (danas područna škola u sastavu Osnovne škole »Stjepan Radić« Brestovec Orehovički), a od 1914. poštanski ured. Župna crkva sv. Leopolda Mandića izgrađena je 1853. u neposrednoj blizini nekadašnje kapele sv. Ladislava, podignute u XVII. st. te uzdignute 1789. u status župne crkve. Klasicistička je jednobrodna građevina s pravokutnim svetištem, sakristijom podignutom uz sjeverni zid svetišta te masivnim zvonikom koji se uzdiže iznad sljemena glavnoga pročelja crkve. Opremljena je vrijednim inventarom, među kojim se ističe barokni glavni oltar iz 1754. sa slikom sv. Leopolda Mandića i kipovima sv. Nikole Biskupa, sv. Franciske Rimske, sv. Jurja i sv. Judite koji je u Orehovicu prenesen 1886. iz dvorske kapele u Gornjoj Bedekovčini, te nekadašnji glavni, a danas pobočni oltar sa slikom Bezgrešne Djevice Marije te kipovima sv. Petra i Pavla, sv. Stjepana, sv. Jakova starijega, sv. Barbare, sv. Lucije i sv. Apolonija, koji je u klasicističkome stilu izradio majstor J. Bizjak tijekom 1860-ih. Župni dvor sagrađen je tijekom 1820-ih kao jednokatna građevina pravokutna tlocrta s dvoslivnim krovom i trima prozorskim osima na pročelju.

Kaštel Orehovica prvi se put spominje 1504. Podignula ga je u XV. st. plemićka obitelj Orehovički. Njegovi gospodari bili su potom Dudići Orehovički (1504 – prije 1598), Patačići od Zajezde i Kulmeri (1738. ili 1739). Za Kulmerâ stari su bedemi oko rezidencije porušeni, dok je ona nakon 1861. pregrađena u jednokatnu trokrilnu građevinu s dvama kratkim bočnim krilima. God. 1891. barun Ljudevit Kulmer prodao je nekadašnji kaštel poduzetniku Savi Gjorgjeviću. Još je 1912. Gj. Szabo zatekao Orehovicu čitavu, s gospodarskim zgradama, a već 1916. kompleks je porušen.

Kurija Bertićevo skromna je prizemna građevina tlocrta u obliku slova »L« s dvama odvojenim podrumima. Pretpostavlja se da je preteču današnje građevine sagradila poslije 1585. Judita Dudić, udana Gregoroczy, kao središte svojega dijela obiteljskih imanja nakon njihove podjele s bratom Krstom. U vlasništvu Gregoroczyja kurija s posjedom bila je do početka XIX. st., kada je udajom Regine Antonije Gregoroczy za natporučnika Josipa (Jakob Josip) Bertića postala vlasništvo obitelji Bertić, po kojoj je dobila ime. Bertići su kurijom gospodarili do približno 1930, kada ju je Ladislav Bertić, kao posljednji nasljednik obitelji, prodao Ivanu Kobeščaku, dotadašnjemu upravitelju imanja, čiji potomci i danas u njoj žive.

LIT.: A. Horvat, Pregled spomenika kulture područja općine Zabok, Kaj, 12(1980) 1. • P. Maček, Rod Patačića od Zajezde: rodoslovna rasprava, Zagreb 2004.

K. Regan, F. Škiljan i K. Filipec