Orešković, Darko

Orešković, Darko, neuroznanstvenik (Pakrac, 6. V. 1951). Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Krapini, kamo se obitelj doselila 1955. God. 1978. diplomirao je na Veterinarskome fakultetu u Zagrebu. Iste se godine zaposlio kao asistent pripravnik na Institutu »Ruđer Bošković« (IRB) u Zagrebu, gdje i danas radi u Zavodu za molekularnu biologiju. Na Veterinarskome fakultetu magistrirao je 1981, a doktorirao 1986. God. 1988. bio je izabran u zvanje znanstvenoga suradnika, 2003. u višega znanstvenog suradnika, a 2007. u znanstvenoga savjetnika. Kao glavni istraživač ili suradnik radio je na više znanstvenoistraživačkih projekata. Član je mnogobrojnih znanstvenih društava. Od 1987. predaje i na doktorskome studiju Medicinskoga i Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu. Obnašao je različite upravno-rukovodeće dužnosti na IRB-u i Sveučilištu u Zagrebu. Objavio je četrdesetak znanstvenih radova s područja neuroznanosti (patofiziologija cerebrospinalnoga likvora, neurofarmakologija, krvno-moždana barijera). Nakon tridesetgodišnjega istraživanja Orešković i suradnici odbacili su stogodišnju općeprihvaćenu hipotezu o fiziologiji likvora i predložili novu, koja je u skladu s eksperimentalnim rezultatima. Osim znanstvenim radom, bavi se i književnošću te je autor triju zapaženih romana s obiteljskom tematikom: Odrastanje (1999), Obitelji s ljubavlju (2001) i U potrazi za izgubljenim satom (2009) te romana Anđeo smrti / Roman o snajperistu (2019) i Stvoritelj u lošem društvu (2024).

LIT.: V. Ferček-Cekol, Gimnazija u Krapini 1812., 1907.–2007., Krapina 2009. • Z. Tomičić, Orešković, Darko, Hrvatska književna enciklopedija, 3, Zagreb 2011.

I. Cesarec