Ortner, Stjepan
Ortner, Stjepan, pravnik i povijesni pisac (Doliće kraj Krapine, 26. VI. 1869 – Zagreb, 8. VIII. 1935). Osnovnu školu završio je u Krapini, a gimnaziju u Zagrebu. God. 1895. doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnome fakultetu u Zagrebu. Još kao student prve godine prava radio je u Arheološkome muzeju, potom u Knjižnici JAZU-a. God. 1894–99. radio je kao knjižnični pristav u Kraljevskoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (danas NSK), gdje je, služeći se povijesnim listinama i knjigama, istraživao i proučavao prošlost Krapine. Sakupljena saznanja objavio je u knjizi Povjest gradine i trgovišta Krapine (1899), u kojoj je pisao o ruševini grada Krapine kao rodnome mjestu Čeha, Leha i Meha, potom o starome gradu Krapini, o trgovištu Krapina (građanstvo, uprava, sudstvo, školstvo, novija uprava, udruge, cehovi), o krapinskoj župi, kapelama i franjevačkome samostanu, Lj. Gaju te o Krapinskim Toplicama i Radoboju kao ondašnjim važnijim mjestima blizu Krapine. Pretisak je objavljen 1993. povodom obilježavanja 800. obljetnice prvoga pisanog spomena Krapine u pisanim izvorima i još je uvijek vrijedan izvor u proučavanju krapinske prošlosti. U Krapini je 1904. osnovao prvu pučku knjižnicu. U više je navrata uređivao i izdavao časopis Hrvatski Zagorac, koji je s prekidima izlazio od 1905. do 1923. i u kojem je objavljivao edukativne tekstove namijenjene ponajprije hrvatskome seljaku, od 1905. do 1914. mjesečnik Hrvatski pravnik te priredio Pučki pravni savjetnik (1911). Bio je tajnik Hrvatskoga društva za pučku prosvjetu i urednik časopisa Pučka prosvjeta (1907–12), koji je nastojao poučno-zabavnim tekstovima opismeniti narod te, opisujući negativne i štetne pojave u društvu, dati smjernice kako ih izbjeći.
Dok je radio u Kraljevskoj sveučilišnoj knjižnici, s latinskoga je preveo raspravu Genius patriae super dormientibus suis filis Ivana Derkosa i objavio je u Viencu pod naslovom Genij domovine od Ivana Derkosa (1898, 1). Priredio je i knjižnicu za pravnike Pravna povjest Germana i Slavena (1898) te studije Život i rad Pavla Stoosa, hrvatskog pjesnika i svećenika (1907) i Ljudevit Gaj: 1809–1909 (1909), obje napisane u povodu godišnjice njihova rođenja. Gaja je iznimno cijenio i isticao njegov velik doprinos u buđenju nacionalne svijesti te težnju za uređivanjem pravopisa. Povodom tridesete godišnjice Gajeve smrti održao je 1902. u ime Društva hrvatskih književnika predavanje Dr Ljudevit Gaj: prvi hrvatski bibliofil, koje je iste godine objavljeno i kao posebna knjiga. Na skupštini Društva hrvatskih književnika 1903. predlagao je osnivanje pučkih knjižnica uz tvrdnju: »Mjesto koje nema knjižnice, slično je seljačkom dvorištu bez studenca«. Prihod od prodaje brošure o Lj. Gaju kao prvome hrvatskom bibliofilu namijenio je osnivanju pučkih knjižnica u Zagorju. U nakladničkome nizu od osam knjižica, Hrvatski narodni razgovori (1903–23), objavio je, primjerice, prvo pučko predavanje hrvatskih sveučilišnih građana Zagoraca u mjestima gdje su osnovane prve pučke knjižnice (Knjiga i narod, 1903), poučne knjige Zemlja i rad (1903) i Seljak i sud (1905) te u povodu 350. godišnjice smrti M. Gupca brošuru Potomci Matije Gupca pred sudom radi bune 1920 (1923). U Zagrebu je više godina držao Zagorski konvikt, u kojem je besplatno školovao siromašnu zagorsku djecu, a kao doktor prava vodio je odvjetnički ured. Nakon Prvoga svjetskog rata bio je narodni zastupnik kotara Krapina.
LIT.: M. Svoboda, Dr Stjepan Ortner pisac, rodoljub i dobrotvor Zagoraca (1869.–1935.), Hrvatsko zagorje, 2(1970) 4–12. • Z. Štefanić, Stjepan Ortner – osoba koja nam opet treba, ibid., 14(2008) 3–4.
D. Kozina