Oslić, Mirko

Oslić, Mirko, novinar i publicist (Strahinje kraj Krapine, 16. X. 1937 – Zaprešić, 8. I. 2021). Nakon završetka osnovne škole i gimnazije u Krapini (1956), radio je u Narodnome odboru kotara Krapina. Odsluživši vojni rok 1961, zaposlio se u Crvenome križu Zabok. Zatim je bio novinarski pripravnik u Glasu Hrvatskog zagorja, a nakon njegova ukidanja 1963, urednik na Radiju Zabok. God. 1965. polazio je jednogodišnju novinarsku školu pri Jugoslavenskome institutu za novinarstvo u Beogradu. Od 1965. do 1966. s F. Kiseljakom uređivao je krapinsko općinsko glasilo Naših 15 dana, a 1967. postao je voditelj Centra za informiranje te glavni i odgovorni urednik na Radiju Hrvatsko zagorje Krapina. Pravni fakultet uz rad završio je 1971. u Zagrebu i potom prešao u Proizvodno-montažno poduzeće Jedinstvo u Krapini. Nakon položena pravosudnog ispita od 1978. do umirovljenja 2003. radio je kao sudac Općinskoga suda. Od 2004. živio u Zaprešiću.

Uz višegodišnji rad u novinarskim medijima, bio je aktivan u društvenom i sportskom životu Krapine, napose u Planinarskome društvu »Strahinjščica«, kojega je bio i predsjednik 1978–81, te 1974. priredio brošuru 75 godina planinarskog rada u Krapini. Odlaskom u mirovinu intenzivnije se počeo baviti publicistikom i književnošću. U vlastitoj nakladi objavio je Zagorski četverolist (2009), Kraljica Marija (2009), Fridrik i Veronika (2011), Krapinski neandertalci (2011), Tatari u Hrvatskoj (2012), Zabranjeni trg – štikleci Mirka Oslića (2012), Tajna tunguske eksplozije (2013), Domagoj – slavni hrvatski knez (2014), Tomislav: prvi hrvatski kralj (2017) i Baština zaprešićkog kraja (2018). God. 2016. objavio je stihovanu inačicu tragične ljubavne priče Fridrik i Veronika. Od 2007. humoristični pjesnički prilozi tiskani su mu u krapinskome fašničkom listu Zvonec.

I. Cesarec