Ottenfels (Ottenfels-Gschwind)

Franjo Ksaver II. Ottenfels, 1823; HISMUS

Josipa Ottenfels, Franz Schrotzberg, 1837; HISMUS

Ottenfels (Ottenfels-Gschwind), plemićka i barunska obitelj njemačkoga podrijetla s posjedima u Varaždinskoj županiji od XVII. do XX. st. Potječu iz Koruške, gdje su članovi obitelji 1653. stekli plemstvo. God. 1696. primljeni su među kranjske, a 1698. među štajerske plemiće, a 1710. dodijeljen im je barunski naslov. Nakon što su 1751. izumrli njihovi rođaci, obitelj Gschwind, Ottenfelsi su preuzeli sva njihova imanja, grb te prezime. Otada je obitelj nosila ime Ottenfels-Gschwind. Zahvaljujući brojnim vlastelinstvima i posjedima, ženidbenim vezama s uglednim austrijskim, ugarskim i hrvatsko-slavonskim plemićkim obiteljima (Kulmer, Schlaun-Linden, d’Affry, Diesbach Belleroche, Keglević), te obnašanju različitih visokih upravnih, diplomatskih i drugih službi, bili su među uglednijim velikaškim obiteljima Habsburške Monarhije. Prvi je član obitelji Franjo Ksaver I. (1742–1808), koji se oženio Alojzijom Kulmer. Uspon obitelji u Hrvatskoj započeo je s njihovim sinom Franjom Ksaverom II. (1778–1851), diplomatom i dugogodišnjim habsburškim veleposlanikom u Istanbulu, koji je 1816. ženidbom s barunicom Josipom Schlaun-Linden stekao dvorac i vlastelinstvo Bežanec, a 1842. kralj i car Ferdinand V. Habsburgovac prodao mu je dvorac i vlastelinstvo Velika Horvatska za 45 000 forinti. Uz to, Franjo Ksaver i Josipa posjedovali su vlastelinstvo i ruševine Staroga grada u Krapini, u kojem je Josipa 1882. obnovila postojeći torzo južnoga palasa te uredila šetalište. Obiteljske posjede naslijedio je njihov sin Mavro (1820–1907), a zatim Mavrin sin Franjo Josip (1878–1943). Kao simpatizeru Austro-Ugarske, najprije su mu 1919. bili oduzeti posjedi Velika Horvatska i Krapina, Stari grad je iste godine darovao krapinskoj gradskoj općini, a u agrarnoj reformi 1920–21. izgubio je velike dijelove posjeda Bežanec i pripadajuće šume. U strahu od osvete partizana zbog simpatiziranja ustaškoga režima, obiteljsku je orijentalnu zbirku i biblioteku pohranio 1942. u Državni arhiv NDH (od 1993. Hrvatski državni arhiv), a djecu poslao u inozemstvo. Iduće godine uhitili su ga i strijeljali partizani, a njegov dvorac Bežanec temeljito opljačkali. Nakon uspostave nove vlasti poslije rata, dvorac Bežanec bio je nacionaliziran. Potomci obitelji danas žive u Austriji i Brazilu.

LIT.: S. Belošević, Županija varaždinska i slobodni i kraljevski grad Varaždin, Zagreb 1926. • M. Obad-Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja, Zagreb 1991.

K. Regan