Park prirode Zagorske gore
karta područja Parka
Ivanščica
Park prirode Zagorske gore, područje u sjevernome dijelu Hrvatskoga zagorja predloženo za zaštitu u kategoriji parka prirode. Inicijativa za proglašenje Parka prirode pokrenuta je 2021. na tragu prijašnjega neuspjelog pokušaja proglašenja regionalnoga parka na približno istome području. Zakonski prijedlog za proglašenje Parka prirode tijekom rujna i listopada 2024. predstavljen je javnim uvidom omogućenim u Radoboju i Varaždinu, kao i na mrežnim stranicama formalnoga predlagača, Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije RH. Stručnu podlogu izradio je Zavod za zaštitu okoliša i prirode. Proglašen je u ožujku 2026, postavši 13. parkom prirode u RH te je njime, zajedno s osam nacionalnih parkova, zaokružena cjelina od 21 zaštićenoga područja u kategoriji parka prirode i nacionalnoga parka.
Obuhvaća Maceljsko gorje, Ravnu goru, Strahinjščicu, Ivanščicu i bednjanski kraj, odnosno gornju dolinu rijeke Bednje. Područje predloženo za zaštitu zauzima površinu od 302,74 km2 i podjednako je raspoređeno u Krapinsko-zagorskoj (157,01 km2) i Varaždinskoj županiji (145,73 km2), zahvaćajući područja gradova Ivanca, Lepoglave, Novoga Marofa, Krapine i Zlatara te općina Bednje, Donje Voće, Klenovnika, Budinščine, Đurmanca, Jesenja, Lobora, Novoga Golubovca i Radoboja.
Područje Parka prirode karakterizira sačuvani prirodni krajobraz, smjena brežuljkastih predjela prekrivenih najčešće hrastovom šumom s poljoprivrednim i travnjačkim površinama te riječnim i potočnim dolinama u kojima su se formirala seoska naselja. Proglašenje Parka prirode važno je radi očuvanja izvornih prirodnih vrijednosti, bogate bioraznolikosti, georaznolikosti, brojnih divljih vrsta flore i faune te cjelokupne raznolikosti prirodnih i poluprirodnih staništa, kao i vrijednosti proisteklih iz višestoljetne tradicije ljudskoga korištenja prostora. S više od 1200 zabilježenih biljnih svojti, po svojoj je botaničkoj vrijednosti među značajnijima u Hrvatskoj, a važno je i zbog velikoga broja speleoloških objekata (špilja Vindija i Mačkova špilja) te bogate, većinom endemične špiljske faune. Vrijednosti su i očuvana georaznolikost te raznolikost prirodnih i poluprirodnih staništa, zavičajnih pasmina i sorata, kao i bogato graditeljsko, kulturno i povijesno naslijeđe sačuvano u paleontološkim i arheološkim nalazima te kulturno-povijesnim lokalitetima i običajima.
Naselja smještena na području predloženom za zaštitu su mala, ruralnoga karaktera i prostoru daju pitoreskan i prepoznatljiv izgled. Gradovi i ostala veća naselja u pravilu su izuzeti iz područja Parka. Osobitost području daju i graditeljska djela prošlih stoljeća. Mnogobrojni utvrđeni gradovi (burgovi), kurije, ljetnikovci i dvorci s perivojima predstavljaju specifičnu i vrijednu graditeljsku, kulturnu i povijesnu vrijednost ovoga prostora. Materijalna kao i nematerijalna kulturna baština odraz su ljudske aktivnosti u prošlosti.
M. Klemenčić