Pethő de Gerse

nadgrobni spomenik s obiteljskim grbom, župna crkva Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije, Lepoglava

Pethő de Gerse, ugarska plemićka, barunska (1549) i grofovska obitelj (1666) s posjedima u Varaždinskoj županiji od XV. do XVII. st. te u ugarskim županijama Zala, Győr, Abaúj i Vas. Ogranak su ugarskoga plemićkog roda Nádasdy. Zahvaljujući prihodima s brojnih posjeda u Ugarskoj i Hrvatskoj, ženidbenim vezama s uglednim ugarskim i hrvatskim velikaškim obiteljima (Bánffy, Alapić, Frankapan, Keglević, Falussy, Oršić, Rauch, Patačić, Balagović Japarski, Nádasdy, Herceg od Szekcsőa), te obnašanjem različitih visokih dvorskih, vojnih i upravnih službi, obitelj se krajem srednjega i početkom novoga vijeka uzdigla među najistaknutije velikaške obitelji Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva i kasnije Habsburške Monarhije.

Prvi poznati članovi obitelji su Petar (spominje se 1324–76) te njegovi sinovi Juraj (? – 1396), Toma (spominje se 1373–1423), familijar Nikole II. Gorjanskoga, kaštelan Kőszega (1395), dvoranin (1402) i dožupan županije Abaúj (1406–07) i Ivan (? – 1424), župan županija Zala (1404–24), Győr (1405) i Vas (1421–24). Juraj i Toma umrli su bez nasljednika, tako da svi članovi obitelji potječu od Ivanovih sinova Ladislava I. (? – 1455/56) i Petra (spominje se 1406–54). Petrovi sinovi Juraj (spominje se 1441–59) i Ivan (oko 1448 – 1521) utemeljili su ugarsku granu obitelji, dok su začetnici hrvatske grane bila braća Ladislav II. (? – poslije 1500), Toma (? – 1521) i Franjo (spominje se 1502), sinovi kraljevskoga tavernika Nikole (spominje se 1441–97) i unuci Ladislava I. Oni su bili familijari hrvatsko-dalmatinsko-slavonskoga bana Ivaniša Korvina, koji im je zbog vjerne službe oko 1500. prepustio u zalog od 5600 florena belsko ili belsko-ivanečko vlastelinstvo. Kako bi zaštitili svoj novi posjed, oni su na mjestu nekadašnjega utvrđenoga kompleksa vitezova ivanovaca u Ivancu sagradili renesansni kaštel, a u isto vrijeme i manji renesansni kaštel u današnjoj Beli.

Iz hrvatske grane obitelji poteklo je nekoliko istaknutih osoba, koje su djelovale u javnome životu Hrvatske obnašajući različite visoke službe i časti. Među članovima hrvatske grane obitelji ističu se Ladislavov sin Nikola (spominje se 1441–97), magistar kraljevskih konjušnika (1457), Ladislav III., kapetan na gornjoslavonskoj granici (1578–79), te njegovi sinovi Grgur (oko 1570 – 1629), zastupnik u zajedničkome Ugarsko-hrvatskome saboru (1595–1622), zemaljski kapetan (1596–98) i podžupan Varaždinske županije, te Krsto, izaslanik Hrvatskoga sabora kod nadvojvode Ferdinanda u Grazu (1607).

Hrvatska grana obitelji izumrla je s Ivanom (? – 1728). Tada je izbio spor između njegove udovice Barbare Falussy i kraljevskoga fiska, koji je okončan dogovorom pred Banskim stolom. Ivanovoj udovici ostavljen je Ivanec s još nekim manjim posjedima, dok je belski kaštel s pripadajućim zemljama preuzeo fisk. Kad je Barbara 1730. preminula, svi posjedi hrvatske grane obitelji bili su najprije darovani velikaškoj obitelji Palffy, a već 1740. prodani Ladislavu Erdődyju Novomarofskomu za 80 000 forinti, zbog čega su nasljednici obitelji Pethő de Gerse po ženskoj liniji pokrenuli 1763. sudski spor za povrat belsko-ivanečkoga vlastelinstva, koji je uspješno okončan tek 1817. U podjeli nekadašnjih posjeda obitelji, koja je zatim uslijedila, Belu su stekle obitelji Ožegović Barlabaševački, Josipović, Lovinčić, Dominić, Kanotay, Bedeković i Barabaš; kaštel u Ivancu naslijedio je barun Adam Peharnik-Hotković, a Cerje Tužno obitelj Švagel-Bogačevački. Obitelj Kukuljević Sakcinski naslijedila je Ivanečku Kanižu, Jurketinec i dio Ivanca, obitelj Fodroczy šume na Ivanščici, obitelj Balogh od Galanthe Cerje Gornje, obitelj Kovačoci posjed Cerje Srednje, obitelj Krajačić posjed Gečkovec, a obitelj Bužan zemljišta u Ivancu i šume na Ivanščici. Ugarska grana izumrla je sa Žigmundom (? – 1766).

LIT.: I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899. • E. Laszowski, Povjesne crtice o gradu Beli u Županiji varaždinskoj, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 7(1903–04). • S. Belošević, Županija varaždinska i slobodni i kraljevski grad Varaždin, Zagreb 1926. • M. Obad-Šćitaroci, Perivoji i dvorci Hrvatskoga zagorja, Zagreb 1989. • M. Kraš, Ivanec: prilozi povijesti Ivanca do 1940. godine, Varaždin 1996. • A.Žmegač, Prilog poznavanju dvorca Bela II, Kaj, 40(2007) 1–2.

K. Regan