Petričević od Miketinca

obiteljski grb, XVIII. st.; HISMUS

Petričević od Miketinca, grana obitelji Petričević iz srednjovjekovne Hrvatske s posjedima u nekadašnjoj Zagrebačkoj, Križevačkoj i Varaždinskoj županiji od XV. do XIX. st. Podrijetlom su od roda Mogorovića, a živjeli su u Radinoj Vasi, odnosno Raduču i Barletama, pa su u dokumentima uz prezime često zabilježeni s pridjevcima de Barlec et Radinavaz, de Barleth et Radinavacz ili de Barleta et Radinavas. Pripadnici obitelji sudjelovali su u borbama protiv Osmanlija te su se pod njihovim pritiskom morali povući u krajeve sjeverno od Kupe. Zahvaljujući bogatstvu, temeljenomu na prihodima s nekoliko većih i manjih posjeda u Zagrebačkoj, Križevačkoj i Varaždinskoj županiji, povezivanjem ženidbenim i drugim vezama s uglednim hrvatskim i ugarskim plemićkim obiteljima (Arky, Vragović Maruševečki, Keglević, Oršić) te obnašanjem visokih upravih, sudskih i crkvenih službi, uzdignuli su se tijekom novoga vijeka među najuglednije plemićke obitelji Hrvatskoga zagorja i Banske Hrvatske.

Rodonačelnik Petar (spominje se 1495–1520), bio je sin Petra iz Radine Vasi. U nepoznato doba pao je u osmanske ruke, pa ga je otac iz zarobljeništva otkupio 1495. prodajom dijela svojih zemalja pred ličkim sudbenim stolom. Vrlo je izgledno da je Petar istovjetan s Petrom Petričevićem, koji se u poreznome popisu Zagrebačke županije iz 1507. spominje kao vlasnik plemićkoga posjeda Lukavec. Petar je imao sina Gašpara (? – između 1533. i 1543), koji je između 1520. i 1533. stekao plemićki posjed Miketinec na širem području današnjega naselja Špiranec (jugozapadno od Križevaca), a između 1533. i 1543. udio na plemićkome posjedu Gornja Stubica, najvjerojatnije kao miraz ženidbom za neimenovanu suprugu iz redova nasljednika po ženskoj liniji gornjostubičkih Arlandija. God. 1543. spominje se Petrova udovica kao vlasnica dijela Gornje Stubice, a tri godine kasnije njezin sin Petar (spominje se 1543–82), koji je oženio Margaretu, rođ. Arky. Budući da Miketinec nije u Petrovu vlasništvu, moguće je da ga je obitelj izgubila za prijestolnoga rata u Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj između pristaša Ferdinanda I. Habsburgovca i Ivana Zapolje (1527–38). Nove obiteljske posjede stječu Petrovi sinovi Gašpar (spominje se 1588–96) i Ivan II. (spominje se 1566–82), koji su zajedno s Gašparovom suprugom Anom rođ. Vrnoci, od Stjepana Gregorijanca 1574. kupili njegovu gornjostubičku rezidenciju, odnosno utvrdu na brdu Samci, dok su u nepoznatim okolnostima stekli druge posjede na nekadašnjem susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu (Jakovlje, Gornja Bistra). Uz to je Ivan II. kao suprug Margarete rođ. Vragović, naslijedio posjedovne udjele na plemićkim posjedima Maruševec i Križovljan u Varaždinskoj županiji. Krajem XVI. st. gornjostubički su se Petričevići podijelili u dva ogranka. Prvi od njih izumro je 1662. smrću Franje II., čije je posjede Samci, Jakovlje i Gornja Bistra naslijedila Franjina sestra Elizabeta, udana Oršić, odnosno njezin suprug Ivan Franjo. Drugi ogranak Petričevića u Hrvatskome zagorju izumro je 1801. Polovicom XVI. st. dio obitelji odselio se iz sjeverozapadne Hrvatske u Ugarsku u Erdelj, gdje su utemeljili novu granu obitelji pod imenom Horvat Petričević od Széplaka. Ta je grana 1857. stekla barunski naslov, a njezini pripadnici i danas žive u Mađarskoj.

LIT.: I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899. • G. Szabo, Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb 1939. • T. Radauš, Gregorijanec, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002. • V. Filipčić Maligec, Obitelj Oršić i Hrvatsko zagorje, Hrvatsko zagorje, 10(2004) 1–2. • L. Vukušić, Ubojstvo barunice Katarine Keglević počinjeno 1659. godine, Arhivski vjesnik, 51(2008).

K. Regan