pilovi, poklonci i raspela

pil sv. Marka, 1645, Hrašćina

pil Svetoga Trojstva, 1740, Vrbovo

pil Trpećega Krista kraj Strmca, sredina XIX. St., Vižovlje

pilovi, poklonci i raspela, spomenici pučke devocionalne umjetnosti na otvorenome. Po formalnim i ikonografskim kriterijima, razlikuje se šest osnovnih tipova: stup s kubusom, poklonac tipa tabernakul (zidani kubus s nišom), poklonac-kapelica, marijanski pil ili poklonac, pil ili poklonac Trpećega Krista i raspelo ili križno drvo. Prvi do danas sačuvani pilovi jednostavni stupovi s kubusom na kojima je jedan ili više kipova svetaca, u Hrvatskome zagorju potječu s početka XVII. st., a njihovo je podizanje uglavnom povezano s prijetećom opasnošću od provale Osmanlija; postavljeni kao međaši ili orijentacijske točke u prostoru, potječu još iz doba gotike (pil sv. Marka pokraj Hrašćine, 1645; pil Svetoga Trojstva u Besekima u Vrbovu, s natpisom ANNO DNI 1740, što je vjerojatno godina obnove). U razdoblju katoličke obnove podižu se raskošni marijanski pilovi, svjedočeći prodor baroka koji donosi bogatstvo oblika i visoku umjetničko-obrtnu razinu skulpturalne izradbe. Nerijetko su kipovi iz baroknoga razdoblja uklopljeni u neostilske poklonce podizane u XIX. st. Mnogobrojni pilovi, poklonci i raspela obilježavaju hodočasničke i procesijske putove, te križne putove ili kalvarije. Brojna drvena raspela, tzv. križna drva podizana na zagovor ili uslišane molitve, rasprostranjena su diljem Hrvatskoga zagorja na raskrižjima putova, ali i u privatnim dvorištima. Nekadašnji kvalitetni drveni korpusi Krista nerijetko se zamjenjuju metalnim tijelima serijske proizvodnje. Kvalitetniji su primjeri poklonac Žalosne Gospe s kamenom grupom Pièta u Loboru (1675), pil Bezgrešne Marije uz cestu Desinić–Pregrada (1682), kip Marije Imakulate ispred franjevačke crkve u Krapini (1727), poklonac Marije Jeruzalemske na Trškome Vrhu (1740–45), poklonac Marije Bezgrešne s reprezentativnom skulpturom Imakulate i dva anđela u Mariji Bistrici (oko 1775), poklonac sv. Ane i Trpećega Krista u Gotalovcu (XIX. st.), poklonac Majke Božje Lurdske u Svetome Križu Budinščinskome (kraj XIX. st.), neogotička kapelica-poklonac Majke Božje Lurdske u Maču (kraj XIX. st.), poklonac Trpećega Krista u podnožju Velikoga Tabora, poklonac Ranjenoga Isusa s kipom (XVIII. st.) u zidnome pokloncu (1847) u Veternici, pil Trpećega Krista podno kurije Vižovlje pokraj Strmca (1844). Jedinstveni primjerak pila s kipom sv. Ivana Nepomuka, podignut na mostu preko rijeke Krapinčice u središtu Krapine, djelo je Dragutina Moraka, koji je radio skulpturalnu dekoraciju nove župne crkve u Krapini. Uklesane godine 1897. i 1903. vjerojatno se odnose na postavljanje, odnosno obnovu kipa. Iz navedene marijanske, odnosno kristološke ikonografije odstupa i pil arkanđela Rafaela s malim Tobijom u Mariji Bistici, kvalitetan kiparski rad iz kasnoga XVIII. st. Zanimljiv je primjer poklonac sv. Ane Samotreće u Hrašćini, u koji je uzidana rimska stela s natpisom: M. Ulp(ius) Geminus, datirana u II. st.

LIT.: I. Kraševac, Pilovi, poklonci i raspela Hrvatskog zagorja, Anali Galerije Antuna Augustinčića, 21–25(2001–2005) 21–25. • ista, Pilovi, poklonci i javna skulptura, u: Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008. • T. Brlek, Križevi krajputaši i kapelice poklonci područja župa Tuhelj, Zagorska Sela i Poljana Sutlanska, Kumrovec 2025. 

I. Kraševac