Pinja

Pinja, srednjovjekovna utvrda na sjevernim padinama Medvednice, južno od sela Kušića. U dokumentima se prvi i jedini put javlja 1295. Nalazila se na području istoimenoga posjeda, kojim je 1209. gospodario Kozina od roda Aka, da bi tijekom XIII. ili XIV. st. dospio pod vlast gospodara susjednoga plemićkog grada Bistrice. Pretpostavlja se da je propala potkraj XVI. st. Ostatci utvrde nalaze se na brdu iznad Kušićevih kleti i gornjega toka potoka Pinje, na lokalitetu Gradina. To je manji ovalni ravnjak blago izdužen pravcem sjever–jug, kojim završava s triju strana strmi medvednički ogranak te mu je pristup najlakši s juga. Premda se nisu sačuvali nikakvi tragovi, može se pretpostaviti postojanje jedne manje utvrde sastavljene od zemljanoga nasipa, palisade i branič-kule u njezinu središtu.

LIT.: S. Pavičić, Bistrica, Hrvatska enciklopedija, 2, Zagreb 1941. • J. Ćuk, Zagrebačka županija oko XIII. stoljeća, Zagreb 1942. • L. Dobronić, Po starom Moravču, Zagreb 1979. • K. Regan, Srednjovjekovne obrambene građevine porječja Krapine (II), Kaj, 46(2013) 1–2.

K. Regan