Pinta

Pinta, društvo koje je osnovao barun → Baltazar III. Patačić 1696. u dvorcu Krkanec kraj Varaždina radi gajenja društvenosti (uz ispijanje vina). Društvo je dobilo ime po mjeri za tekućinu – pinti. Svaki novi član društva dobivao je ime po istaknutome domaćem ili stranom doktoru medicine pa se Pinta nazivala i neomedicinski fakultet. Okupljala je istaknute osobe ponajprije iz sjeverozapadne Hrvatske, ali i iz Štajerske, Češke, Austrije, Ugarske (crkvene veledostojnike, plemiće, državne dužnosnike, visoke časnike i liječnike). Djelovala je do Patačićeve smrti 1719. te je imala 175 članova, koji su bili popisani u posebnome protokolu Ordo Doctorum in celeberrima Facultate NeoMedicia promotorum quo fundata est in Vidovecz Die 18° Julija Anno 1696. U protokolu su uz ime pridodani duhoviti stihovi povezani s promoviranim članom (o imenu, zvanju, karakteru i sl.), a na kraju protokola nalazi se apoteoza u čast Pinti. Protokol novoprimljenih članova čuva se u Arhivu HAZU. Ukupno je bilo 57 promocija (među ostalima i u Ivancu), od kojih je posljednja održana u Seketinu 1719. Društvo je imalo dekana, kancelara i dušobrižnika (prvi dekan bio je Stjepan Druškovečki), a službeni jezik bio je latinski. Među plemićima članovi društva bili su Adam i Petar Keglević Bužimski, Ivan i Adam Drašković Trakošćanski, Stjepan i Stanislav Orehovečki, Franjo Vragović Maruševečki, Bernard Oršić Slavetićki, Adam Rattkay Velikotaborski, Krsto Vragović, Franjo Kiš Šaulovečki te B. i Matija Patačić. Od crkvenih velikodostojnika članovi su bili zagrebački biskupi Stjepan Seliščević od Gacke i Emerik (Mirko) Esterházy de Galantha, zagrebački kanonik J. Branjug, bosansko-đakovački biskup Juraj III. Patačić, pavlinski general I. Krištolovec, tajnik pavlinske provincije J. Bedeković Komorski i dr. Iz redova državne uprave članovi su bili vrhovni župan Zagrebačke i Križevačke županije Stjepan Jelačić, podban te zagrebački i križevački župan Adam Daniel Rauch. Među doktorima medicine ističe se Ivan Leopold Payer, autor balneološkoga djela Modicum medicum (1709), u kojemu je opisao ljekovitost vode Varaždinskih toplica. Članovi društva bili su i povjesničar Pavao Ritter Vitezović i protuosmanski borac Marko Mesić, a na počasnome mjestu u protokolu upisana je grofica Barbara Falussy Pethő. Društvo je objedinjavalo istaknute osobe onoga doba, neovisno o plemićkome podrijetlu. U njemu su se prepričavali vojni pothvati, izmjenjivali medicinski savjeti (primjerice kako se zaštititi od kuge), ali se i raspravljalo o aktualnoj političkoj situaciji, čime su društvo i dvorac u Krkancu zauzimali istaknuto mjesto u hrvatskome društvenom životu toga vremena. – Na zasadama Patačićeve udruge skupina gospodarstvenika, crkvenih i kulturnih djelatnika te znanstvenika iz različitih područja obnovila je 1988. u dvorcu Miljana udrugu Pinta s ciljem očuvanja hrvatske kulturne baštine, a napose tradicije i kulturnoga blaga Hrvatskoga zagorja. Prvi predsjednik obnovljene Pinte bio je F. Kajfež, a potom su predsjedali I. Jarnjak, L. Prežigalo, K. Novosel, Ž. Bajza, Tanja Tandara, Hrvoj Vančik, Željko Vegh i A. Jembrih. God. 1992. sa zadaćom obnove i čuvanja kulturne baštine svih krajeva RH osnovana je i tvrtka Pinta, koja je obnovila kapelu u Martinšćini te priredila i snimila desetak videovrpci s temama iz kulturne baštine i prijevodima na engleski, njemački i talijanski jezik. Na temelju idejne zamisli K. Novosela, Pinta je 1994. ostvarila putujuću izložbu Hrvati u prostoru i vremenu, koja je obišla niz hrvatskih gradova. Ostvarena je i izložba Ferdinand Konšćak (1703.–1759.) misionar i istraživač Donje Kalifornije. Kao nakladnik, Pinta je 1993. pokrenula časopis → Gazophylacium, a objavila je i knjige svojih članova Ž. Bajze, A. Jembriha, M. Korade, K. Novosela i L. Prežigala te 2000. pretisak Hištorija Š. Fučeka iz 1735. Udruga je organizirala javna predavanja, stručna putovanja i znanstvene skupove (primjerice Ivan Belostenec i hrvatska kultura njegova doba 2005. u Ozlju).

LIT.: T. Đurić i D. Feletar, Krkanec i Vidovec – »Vinsko sveučilište« grofa Patačića, u: Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske, Čakovec 1971. • V. Dugački, »Doktori neomedicinskoga fakulteta« Baltazara Patačića (1696.–1719.), Gazophylacium, 9(2004) 1–2.

V. Dugački i A. Jembrih