Špirančić Čanjevski

Špirančić Čanjevski (Spyranchych de Chanyevo), zagorska grana istoimene obitelji u srednjovjekovnoj Hrvatskoj (XV–XVI. st.). Podrijetlom su iz srednjovjekovne Humske županije u gornjem Pounju, gdje su se u okolici utvrde Čovka nalazili njihovi matični posjedi. U vrelima su zabilježeni i u oblicima Spyranchych, de Spyranotirith, Spirinicich, Sperancich, de Sperantibus. Rodonačelnik čanjevske grane Špirančića bio je Juraj I., knez ili župan humski oko 1460, brat ili rođak hrvatsko-dalmatinskoga bana te kliškoga i sinjskoga kneza Pavla I., koji je na posjedu Čanjevu izgradio istoimenu utvrdu kao obiteljsko sjedište. Bio je oženjen Klarom (spominje se 1499–1513), s kojom je imao sina Pavla II. (spominje se 1500–20), hrvatsko-dalmatinskoga vicebana ili banovca u Kninu oko 1500, te kćeri Jelenu (spominje se 1499–1503), udanu za Jurja Herkovića od Zajezde, Jeronimu (spominje se 1499), udanu za Stjepana Praškocija, te Potenciju (spominje se 1499–1513), udanu za Marka Oršića Slavetićkoga. God. 1519. Pavao II. prepustio je sestri Jeronimi i šogoru S. Praškociju polovicu kaštela Lupoglav (castelli Lwpoglaw) kraj Brckovljana na ivanićgradskome vlastelinstvu zagrebačkoga biskupa u Zagrebačkoj županiji te polovicu posjeda i utvrdu Čanjevo, dok je posjede Marčan (Varaždinska županija), Miketinec (Križevačka županija) i Bedenicu (Zagrebačka županija) naslijedio njegov sin Franjo (spominje se 1543–57), zatim unuci Stjepan (spominje se 1557) i Juraj II. (spominje se 1557–70). Kao posljednji članovi obitelji spominje se Jurjeva siročad, u vlasništvu koje se 1600, kada se posljednji put spominje, nalazio još samo posjed Marčan. Iako pripadnici obitelji nisu obnašali visoke političke dužnosti, osim hrvatsko-dalmatinskoga banovca Pavla II., stjecanjem posjeda u Zagrebačkoj, Varaždinskoj i Križevačkoj županiji te orođivanjem potomaka s uglednim plemićkim obiteljima (Praškoci, Oršić Slavetićki, Herković od Zajezde) uspjeli su tijekom druge polovice XV. st. povećati obiteljsko bogatstvo i društveni ugled.

K. Regan