Pisačić Hižanovečki

Pisačić Hižanovečki, plemićka obitelj s posjedima u nekadašnjima Varaždinskoj i Križevačkoj županiji od XVI. st. Zahvaljujući bogatstvu, temeljenomu na prihodima s nekoliko posjeda u Hrvatskome zagorju (Židovinjak kraj Bedekovčine, Batina, Orehova Gorica kraj Gornje Stubice) i u okolici Svetoga Petra Orehovačkoga (Hižanovec), ženidbenim vezama s uglednim plemićkim obiteljima (Bogathy, Belošević, Šoštarić, Šokčević, Krizmanić, Klobučar, Kallay, Novak, Kukuljević Sakcinski, Tomašić, Martinez, Pongratz, Nemčić Bihački) te obnašanju visokih vojnih, upravnih i pravosudnih službi, obitelj se tijekom XIX. st. uzdignula među uglednije zagorske i hrvatske plemićke obitelji. Plemićki pridjevak Hižanovečki nosili su po istoimenu plemićkom posjedu, koji su stekli 1568. Grb i plemstvo Petru, njegovoj braći, stricu i jednome rođaku potvrdio je 1628. kralj i car Ferdinand II. Habsburgovac. U nepoznato doba od obitelji se odvojila jedna grana te se preselila u Hrvatsko zagorje, gdje su njezini članovi u nepoznatim okolnostima stekli nekoliko plemićkih posjeda i kurija. Među članovima obitelji ističu se: Tomo, veliki sudac donjozagorski do 1848. i veliki bilježnik, podžupan i upravitelj časti varaždinskoga župana (1861–64) te dvorski savjetnik; Tomin sin Karlo (Dragutin) I. (1846–1921), političar, istaknuti pravaš i saborski zastupnik kotara Sveti Križ Začretje (1881) i Zlatar (1907), Adolf (1830–96), austrougarski general bojnik, te naposljetku Karlo (Dragutin) II. (1902 –82), izvanredni (1954–62) i redoviti profesor (1962–73) na Poljoprivrednome fakultetu u Zagrebu.

LIT.: I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899. • S. Belošević, Županija varaždinska i slobodni i kraljevski grad Varaždin, Zagreb 1926.

K. Regan