Piskač, Nenad

Piskač, Nenad, novinar i pisac (Zagreb, 8. VIII. 1962). U Zagrebu završio osnovnu i srednju školu (Centar za upravu i pravosuđe), studirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti te apsolvirao teologiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Radio kao novinar u listovima Grafičar (glavni urednik 1992–93), Fokus, Hrvatsko slovo (glavni urednik 2005–10) i Panorama (glavni urednik 2010–11) te uređivao Glas iz pustinje, list župe sv. Petra Apostola u Zaprešiću. Piše prozu, poeziju, eseje, putopise i dnevničke zapise. Pjesmama se javio 1986. u zbirci Vatrom na rijeku, a poslije su mu izišle pjesničke zbirke U trenutku apokalipse (1995), Očeva šutnja (1999) i Pogled s burze 10290 (2002). Objavio je nekoliko knjiga povijesno-političke tematike (Poražena Hrvatska, 2002; Između Hrvata i Hrvatske, 2003; »Nebeska Srbija« u Hrvatskoj, 2005, 2019; Haag protiv Hrvatske, 2007; Stoljeće srbijanskoga terora, 2018), knjigu putopisa Velika Hrvatska (2006), roman za »odraslu djecu« Prvo računalo (2004, 2021), knjigu sabranih kolumni Eurodresura (2007) te zbirku dječje poezije U boj za sanak svoj (2009). Prva zbirka pjesama na kajkavštini Rieči su luknje su rieči tiskana mu je 2005. Njegov kajkavski pjesnički ciklus uokviren je »splitskom trilogijom kajkaviane« – Bu do kaj (2012), Pem tam tam pem (2013) i Nešče me išče (2014) – kojom se predstavio kao pjesnik novoegzistencijalnoga poetskog diskursa. U tim zbirkama, obilježenima angažiranošću, revoltom i rezignacijom duha, prevladavaju uglavnom egzistencijalne teme prepletene religijskim elementima i motivima kršćanske eshatologije. Uvršten je u nekoliko pjesničkih i putopisnih antologija. Odlikovan je Spomenicom Domovinskoga rata 1990–1992. te medaljama Bljesak i Oluja. Živi u Zaprešiću od 1995.

J. Lukec