Podevčevo

Podevčevo, naselje u sastavu grada Novoga Marofa, sjeverozapadno od upravnoga središta, u Varaždinskoj županiji; 684 stanovnika. Smješteno je podno obronaka brda Čevo, kraj rijeke Bednje. Kapela sv. Josipa izgrađena je 1987. po projektu Emila Gecija. Iza ulaza su sakristija i stubište, koje vodi prema pjevalištu i zvoniku. Oplošje crkve rastvoreno je prozorima. U svetištu se nalaze drveni oltar i ambon, na zidu su štafelajna slika Zlatka Bifela Sv. Josip i Isus u radionici, drveno raspelo I. Popijača i kopija skulpture Majke Božje Bistričke, rad Andrije Šeba. U blizini je u novije vrijeme podignut poklonac sv. Benedikta. Naselje se prvi put spominje u XIV. st., od 1598. bilo je dio vlastelinstva Grebengrad, oko 1624. pripadalo je seoskoj općini Madžarevo, ali je ubrzo bilo vraćeno u grebengradski posjed obitelji Erdődy. Pripadalo je župi sv. Ilije, a danas pripada župi Remetinec. Osnovna škola u Podevčevu osnovana je 1943, od 1959. djelovala je kao područna škola u sastavu škole u Novome Marofu, 1966. pripojena je školi u Beletincu, a od 1990. ponovno je u sastavu škole u Novome Marofu. DVD Podevčevo osnovan je 1931.

Na području sela nalaze se mnogobrojni izdašni izvori pitke vode uz koje postoje i tri mala izvorišta suptermalne vode. Osim lokalnomu stanovništvu, termalni izvori nisu poznati široj javnosti. Dva izvorišta smještena su na desnoj strani Voglenskoga potoka, blizu škole i crkve, a treće se nalazi sa zapadne strane kamenoloma dolomita. Svako izvorište sastoji se od nekoliko malih vrela, iz kojih se voda skuplja u male potočiće. Izdašnost vrela nije mjerena, ali svakim potočićem protječe 1,5–2,0 l/s termalne vode. Mjerenjem temperature vode u različita godišnja doba ustanovljeno je njezino kolebanje od 16,3 do 20,9 °C, što znači da termalnu vodu rashlađuju hladne oborinske vode. Detaljnim istraživanjem i dobro lociranim bušotinama dobilo bi se više vode od približno 4,5–6 l/s koliko sada izvire na svim vrelima. Voda iz bušotine bila bi toplija od izvorske, a izolacijom od površinskih voda, toplina bi joj se mogla još i povećati. Suptermalna izvorišta pojavila su se u jezgri »sekundarne« antiklinale koja je presječena poprečnim rasjedom. Jezgra antiklinale izgrađena je od zdrobljenih trijaskih dolomita, koji su glavne vodonosne stijene. Osim za piće, voda bi mogla poslužiti za zagrijavanje staklenika ili kuća, no tada bi se kamenolom dolomita morao zatvoriti.

LIT.: A. Košćak, Remetinec i Oštrice pod okriljem čudotvorne Majke Božje Čiselske, Zagreb 1998.

A. Kaniški i A. Šimunić