Pospiš-Baldani, Ruža
Pospiš-Baldani, Ruža, mezzosopranistica (Varaždinske Toplice, 25. VII. 1942). Po ocu, podrijetlom iz Radoboja. Pjevačko solističko školovanje započela je u Glazbenoj školi u Varaždinu, a istodobno je nastupala u dječjemu školskom zboru pod vodstvom Marijana Zubera. Diplomirala je 1965. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Marije Borčić. Pjevačku karijeru započela je u zagrebačkome HNK-u, koji joj postaje matična kuća, operom Rat i Mir Sergeja Prokofjeva (1961), a nastavlja je Krunidbom Popeje Claudija Monteverdija (1964) na Dubrovačkim ljetnim igrama. Od 1966. do 1972. bila je angažirana u njujorškoj Metropolitan Operi kao jedna od najmlađih solistica u povijesti te opere, ostvarivši 72 nastupa. Istodobno je bila stalna gošća Bavarske državne opere (1965–87), Teatra alla Scala u Milanu (1974–80) i Bečke državne opere (1973–79). Nastupala je i u Kraljevskoj operi i Teatru de la Zarzuela u Madridu, Teatru Colón u Buenos Airesu, Gran Teatru del Liceu u Barceloni, na Salzburškome festivalu i dr. Prva je pjevala Verdijevu Amneris na nastupu podno triju piramida u Gizi (1987). Ostvarila je gotovo sve velike kreacije: bila je Gluckov Orfej, Bizetova Carmen, Ponchiellijeva Cieca, Verdijeva Amneris i Azucena, Wagnerova Fricka, Straussova Klitemnestra, Saint-Saënsova Dalila, Marina i Marfa Musorgskoga i Gotovčeva Mila Gojsalić. Pjevala je uz Placida Dominga, Joséa Carrerasa i Luciana Pavarottija, ali i s Montserrat Caballé, Nicolaijem Geddom, Alfredom Krausom te mnogobrojnim drugim svjetskim opernim zvijezdama. Nastupala je pod vodstvom najuglednijih svjetskih i domaćih dirigenata (Herbert von Karajan, Karl Richter, Lorin Maazel, Zubin Mehta, Claudio Abado, Georges Prêtre). Snimala je operne arije, oratorij Mesija i Mahlerov ciklus Pjesme mrtvoj djeci, Beethovenovu Devetu simfoniju s Berlinskom filharmonijom i Karajanom, Bachovu glazbu sa Zagrebačkim solistima, međimurske popijevke uz Boška Petrovića i Nevena Frangeša (nosač zvuka Zvira voda, 1988). Na Festivalu kajkavskih popevki u Krapini nastupila je s po dvije izvedbe 1967. i 1968. Djelovala je kao pedagoginja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a 1992–97. bila je predsjednica Hrvatskoga Crvenoga križa. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada i priznanja: »Milka Trnina« (1971), »Vladimir Nazor« (1975), »Orlando« (1976), »Josip Štolcer Slavenski« (1988), Nagrada hrvatskoga glumišta (1994/95), »Ivan Lukačić« (1986, 1996), »M. Radev/V. Ruždjak« (1995), Vijenac Marije Ružičke Strozzi Hrvatskoga narodnog kazališta (1996), »Lovro pl. Matačić« (2000), Amici della Scala Lira d’Argento (1999), Zlatna lira Hrvatskih glazbenih umjetnika (1996). Za životno djelo dobila je Nagradu hrvatskoga glumišta (1995/96), Nagradu »Vladimir Nazor« (1996), Nagradu Varaždinske županije (1997), Nagradu Grada Zagreba (2001) i Nagradu Grada Varaždina (2003). U okviru 36. varaždinskih baroknih večeri, na završnoj večeri posvećenoj 45. obljetnici njezina umjetničkog rada, primila je nagradu »Ivan Lukačić« (2006) za muzikološki rad koji pridonosi istraživanju hrvatske glazbene baštine te za izniman doprinos razvoju i značenju Varaždinskih baroknih večeri. Nositeljica je visokih državnih odličja te dobitnica nagrade »Porin« za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (2003).
LIT.: J. Martinčević, Hrvatska primadona Ruža Pospiš-Baldani, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, 2008, 19. • Z. Weber, Ruža Pospiš Baldani – hrvatska primadona, Kolo, 19(2009) 5–6.
V. Dugački