Prašinski od Prašna

Prašinski od Prašna (Prassinzsky de Prasno), plemićka obitelj seljačkoga podrijetla iz okolice Krapine; spominje se potkraj XVI. st. God. 1593. Martin Strahinski ili Prašinski dobio je plemstvo za sebe, suprugu te djecu Mihaela, Marka, Jurja i Barbaru. Marko je do 1644. bio krapinski poštar, a u izvorima se u nekoliko navrata spominje da je kao službenik Franje Keglevića sudjelovao s nekim plemićima u pljački krapinskih građana. Njegov sin Petar Franjo (? – 1694) najpoznatiji je član obitelji. Obavljao je mnoge visoke državne dužnosti. Od sredine XVII. st. bio je na čelu Vrhovnoga tridesetničkog ureda u Nedelišću, a 1644. svojega je oca naslijedio kao krapinski poštar (na toj funkciji bio je do 1649, a zatim opet od početka 1670-ih do 1689). Bio je podžupan Varaždinske županije (1668–89), a 1670. imenovan je povjerenikom Ugarske komore za popisivanje i zapljenu imanja Zrinskih, kao i komorski upravitelj zaplijenjenih Zrinskih imanja u Međimurju. Od 1673. do 1694. bio je savjetnik Ugarske komore. Silno se obogatio zahvaljujući unosnim državnim službama, zlouporabama položaja, primanjem mita i nasiljem. Slobodne ljude zatvorom je prisiljavao da mu prepuste zemlju, osobito krapinske građane. Zahvaljujući bogatstvu, postao je kreditor mnogih plemića i velikaša. Dobra koja su mu založili davao je u podzakup ili ih prodavao drugima, te je tako u zakupu ili u vlasništvu imao pedesetak plemićkih kurija. U Arhivu HAZU-a čuva se više od 200 založnih i zajmovnih ugovora koje je sklopio. Njegovim spletkama nije umaknula ni obitelj njegove supruge Barbare Sisinački, kojoj je oteo kuriju Svedruža. God. 1682. kupio je od Stjepana Vučkovića, sina Filipa Vučkovića i Marijane Humski, njegove dijelove u Sutinskome, Maču, Bukovcu, Benkovcu i Gradišću kraj Poznanovca. Iste je godine od ženine sestre Suzane Sisinački kupio kmetove na području kaštela Sutinsko. God. 1686. Juraj Bubinec založio mu je svoje dijelove u Sutinskome, Maču, Poznanovcu, Bukovcu, Orehovici i Zadravcu. Na marijabistričkome posjedu stekao je dijelove Eve Mallakoczy i Nikole Malenića. Najviše posjeda založili su mu Rattkayi i Keglevići. Članovi obitelji Keglević, na čelu s Nikolom III. (1642–1701), dignuli su 1687. protiv njega tužbu zbog potpuna osiromašenja Stjepana Keglevića jer mu je oteo sve posjede. Parnica je trajala do 1692. i završila sporazumom dviju obitelji, po kojemu su Keglevići Prašinskomu za sva oteta imanja dali 27 000 forinti te mu prepustili posjede Bistricu i obližnju Tugonicu. Do kraja 1680-ih držao je velike dijelove posjeda Sutinsko, Mače, Poznanovec i Bistricu. God. 1690. car Leopold I. podijelio je njemu i njegovu sinu Petru Antunu, za vjernost koju je pokazao u vrijeme Zrinsko-frankopanske urote, barunat s pridjevkom de Prasno (po posjedu istočno od Krapine, između Trškoga Vrha i Radoboja). U crkvi sv. Katarine u Zagrebu dao je 1677. dovršiti oltar svetih mučenika. Petar je imao sestru Katarinu (? – 1680), koja se najprije udala za Mihaela Držanića, a potom 1645. za Gašpara Mikulića. Petrov sin Petar Antun (? – 1742) bio je posljednji muški potomak obitelji. Bio je dopukovnik križevačke vojne posade, zapovjednik koprivničke tvrđave i varaždinski podžupan, a 1710. bio je izabran za nadstojnika isusovačke Kongregacije od Uznesenja Marijina. Upravljao je imanjima Sutinsko, Poznanovec i Bistrica sve do smrti. Bio je oženjen barunicom Beatom de Abelle i s njom imao kćer jedinicu Maksimilijanu (? – 1747), koja je najprije bila zaručena za Josipa Rafaja, a potom se udala za Petra Troila Sermagea (1722–1779), krajiškoga generala. Nakon smrti svojega oca, naslijedila je golemi imetak, koji je njezin otac prema oporuci iz 1741, u slučaju da ode u samostan ili se uda, a ostane bez potomstva, namijenio župnoj crkvi u Mariji Bistrici. Njezinom udajom za P. T. Sermagea imetak i posjedi Prašinskih prešli su u naslijeđe obitelji Sermage. Često je boravila u Poznanovcu, gdje je njezin suprug dogradio i uredio dvor. Ondje je i umrla prilikom poroda te je zajedno s djetetom pokopana uz svoje roditelje u franjevačkoj crkvi u Krapini.

LIT.: E. Laszowski, Sutinsko i Poznanovac, Zagreb 1943. • J. Adamček, Povijest trgovišta i vlastelinstva Krapine u doba feudalizma, Kaj 15(1982) 1. • V. Brajković, Grbovi, grbovnice, rodoslovlja (katalog zbirke grbova, grbovnica i rodoslovlja), Zagreb 1995.

B. Čičko