Prpić, Tomislav

Tomislav Prpić, Grabancijaš, Zagreb 1971.

Prpić, Tomislav, pjesnik, dramatičar, esejist i prevoditelj (Zagreb, 22. I. 1898 – Zagreb, 25. VII. 1987). Pučku školu i gimnaziju pohađao je u rodnome gradu, gdje je isprva radio kao činovnik (1918–25). Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1931. diplomirao je jugoslavistiku, ruski i francuski jezik. Kao srednjoškolski profesor službovao je na Badiji (1932), u Varaždinu (1932–34), Zagrebu (1934–35), Bolu na Braču (1935–36), Banjoj Luci (1938–46) te od 1947. ponovno u Zagrebu. Od 1959. do umirovljenja 1963. bio je lektor u Jugoslavenskome leksikografskom zavodu. U književnosti se javio 1920-ih pjesmama na standardnome jeziku i kajkavštini. Napisao je tri zbirke lirskih pjesama: dvije štokavsko-kajkavske (Modri časovi, 1920; Mrtvi grad, 1921) i jednu samo na kajkavskome (Plava gora, 1923). U njima kao i u ranim dramama (Madona Bistrica, 1921; Kristuš na cesti, 1925) zamjetan je utjecaj ekspresionističke poetike. Uz jednu štokavsku (Trs nad trsovima, 1943), objavio je i nekoliko kajkavskih poema i stihovanih priča iz folklorne tradicije sjeverozapadne Hrvatske: Krapinski sudec (1944), Grabancijaš (1971), Rekvijem za Kadoiča (1973) i Starokajkavska tetralogija (1979). Pisao je i za djecu: zbirka pjesama Dječji svijet (1945) i Dva igrokaza za dječju pozornicu (1954). Bavio se književnom kritikom, pišući o kajkavskoj književnosti te kritički sagledavajući i teorijski razmatrajući naše dijalektalno stvaralaštvo (Književni regionalizam u Hrvata, 1936). Sastavio je Rječnik starokajkavskog medicinskog nazivlja (1974). Preveo je Racineove i Corneilleove tragedije, djelâ Puškina, Čehova, Ljermontova, Kästnera i dr. Kajkavskim, ali i štokavskim pjesmama, zastupljen je u mnogobrojnim antologijama hrvatske poezije.

Uz Hrvatsko zagorje napose su vezane drama Madona Bistrica (regionalističko-tradicionalistički misterij), radnja koje se zbiva za proštenjarskih dana u Mariji Bistrici, te kajkavska poema u pet pjevanja Krapinski sudec. U osnovi te humoristične poeme poznata je narodna priča o izboru krapinskoga sudca, osobe uz koju su vezane mnoge smiješne anegdote. Ilustrirana je crtežima Ivana Režeka, a na njezin su tekst skladane i dvije tročinske opere, ona Mirka Kolarića iz 1944, koju je dovršio Antun Petrušić 1995, i tragikomična Miroslava Magdalenića iz 1967. koja još čeka svoju prvu izvedbu.

I. Cesarec