Prvi svjetski rat

ratna bolnica Crvenoga križa, Krapina

zavjetna kapelica, Vinipotok kraj Zlatara

Prvi svjetski rat, vojni sukob 1914–18. između dvaju saveza velesila: Trojnoga saveza ili Centralnih sila (Njemačka, Austro-Ugarska i do 1915. Italija) i Trojnoga sporazuma ili Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija). Kao neposredan povod za početak rata poslužio je atentat na austrougarskoga prijestolonasljednika nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu 28. VI. 1914. Mjesec dana nakon toga Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji, a odmah su se umiješale ostale članice dvaju saveza. Širenjem borbi na kolonijalne posjede, osobito ulaskom u rat Japana, Turske i SAD-a, rat je poprimio svjetske razmjere.

Nakon atentata na Franju Ferdinanda u mjestima Hrvatskoga zagorja održane su mise zadušnice, a nakon objave rata potkraj srpnja 1914. otpočela je mobilizacija muškoga stanovništva koja je u početku imala dobar odaziv. Zbog zbrinjavanja ranjenika na području Hrvatskoga zagorja, Crveni križ osnivao je ratne bolnice u pojedinim zagorskim mjestima (Krapina, Varaždinske Toplice). Stanovništvo je prikupljalo dobrovoljne priloge u hrani, odjeći, obući, knjigama i novcu za ratnike na ratištu. Novac su skupljale općine i županije Varaždinska i Zagrebačka, pod koje je Hrvatsko zagorje u to doba potpadalo. Kako bi se pomoglo udovicama poginulih vojnika širom zemlje, pa tako i u Zagorju, otkrivene su spomen-lipe, u koje su zabijani čavli što su se prodavali u korist udovica poginulih ratnika. U Mariji Bistrici postavljena je lipa 25. VII. 1915. Županija Varaždinska već je 1915. osnovala Zakladu za nemoćne vojnike iz svjetskoga rata. Zagorci su se u ratu borili u austrougarskim postrojbama na svim bojištima, a najviše ih je bilo na srpskoj, ruskoj (galicijskoj) i sočanskoj bojišnici. Na području Zagorja boravili su i ratni zarobljenici, Rusi i Talijani. Za Ruse postoje podatci da su bili smješteni u Novome Marofu (njih 45), u Klanjcu na imanju Željka Brucknera (njih 29) i na vlastelinstvu baruna Vranyczanyja. Ruskih je zarobljenika bilo i u Varaždinu, gdje su gradili barake. Talijani, njih oko 140, bili su smješteni na pregradskome području. U Hrvatskome zagorju bili su smješteni i »evakuirci« iz Srijema, stanovništvo evakuirano iz područja koja je 1914. privremeno zauzela srpska vojska. Bili su smješteni u Bisagu, Konjščini, Krapinskim i Stubičkim Toplicama. Hrvatsko je zagorje tijekom rata trpjelo veliku neimaštinu i glad, napose prenaseljeni kotarevi poput Pregrade. Potkraj rata 1918. pojavila se epidemija španjolske gripe, za koju nema točnih podataka koliko je žrtava odnijela. Dezertiranje je bilo prisutno već od početka rata, nakon pojave prvih ranjenika, ali je uzelo veće razmjere u drugoj polovici 1918. Samo na području kotara Stubica popisan je početkom listopada 301 dezerter. Rasap i bezakonje nastupili su proglašenjem Države Srba, Hrvata i Slovenaca 29. X. 1918. Neredi su bili posebice žestoki na području Klanjca i Pregrade. Vlastelinstvo Novi dvori klanječki napalo je 60 seljaka koji su ga opljačkali i spalili. U sukobima u Klanjcu i Pregradi smrtno je stradalo nekoliko seljaka i oružnika početkom studenoga 1918. Procjenjuje se da je poginulih Zagoraca u Prvome svjetskom ratu bilo između 5000 i 6000, međutim poimenični popis žrtava nikad nije napravljen.

LIT.: B. Krizman, Građa o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918, Historijski zbornik, 10(1957). • J. Horvat, Prvi svjetski rat: panorama zbivanja 1914–1918, Zagreb 1967. • Zagorsko lice boga rata: u Europi – Prvi svjetski rat (katalog izložbe), Gornja Stubica 2014.

F. Škiljan