pučke igre

pučke igre, zabavne dječje igre u kojima djeca pokazuju svoju spretnost i snalažljivost. U prošlosti, predmete za igru djeca su pronalazila u svome okruženju i u prirodi, stoga su igre povezane s krajem u kojem su nastale. Dijele se po spolu na igre za djevojčice i igre za dječake te na zajedničke igre.

Sva su se djeca, bez obzira na spol, rado igrala mlina, školice, te igara neka puca, gnilo jajce i stara košara. Jedna od najjednostavnijih igara koju su djeca, posebice djevojčice, igrala u svim vremenskim prilikama zvala se rinčicu dijelim, rinčicu tolam. Za tu je igru potrebno više od sedam igrača/ica. Rinčica u igri bio je kamenčić ili neki drugi predmet (zrno, kuglica, špekula . Počinje tako da svi igrači izuzev dva, od kojih jednoga zovu tolač, stoje ili sjede sa sklopljenim rukama. Tolač u ruci drži odabrani predmet te hodajući od jednoga do drugoga igrača započinje tolanje i izgovara: rinčicu toljam, rinčicu toljam, gdu je mo, ki je moja rinčica, te jednome od sudionika spusti kamenčić u ruku. Drugi igrač tada mora pogoditi u čijoj se ruci nalazi rinčica, tj. kamenčić. Popularne igre bile su još: rihtar, kurta veli, ringa raja, eden doden i jaz pak nekaj mam. Dječaci su uvijek voljeli dinamične igre poput nogometa, špekulanja, kamena s ramena, car i vojska, pilkanje i prasičanje.

Djeca su igračke izrađivala sama ili uz pomoć starijih ukućana. Djevojčice su izrađivale lutke od komadića krpica, a za izradbu kose koristile su vunu koju su plele u pletenice te lutkice od komušine kukuruza. Dječaci su pak od grančica mlade vrbe izrađivali razne fućke, od drveta bazge špricaljke, od grančica svibovine lukove i strijele, praćke, zvrk ipištole.

Nešto složenija, a time i djeci zanimljivija, izradba je igračke zvane vrglec, za koji su potrebni orah, tanje plosnato drvce za krilca, jedan štapić za osovinu te deblji konac. Na orahu se prvo izbuše tri rupe, a zatim se pomoću žice i maloga nožića izvadi plod. Od dva tanja plosnata drvca naprave se krilca, a zatim dio po dio spoji tako da se prvo konac namota na osovinu pa sve zajedno provuče kroz dvije rupice na orahu. Kroz treću rupicu izvuče se konac. Na donji dio štapića krilca se pričvrste u obliku križa. Povlačenjem konca krilca se vrte, a konac se odmotava i namotava na osovinu.

Posebnu skupinu igara činile su igre na snijegu, poput grudanja, međusobnoga gađanja grudama od snijega. Sanjkanje i skijanje zahtijevalo je izradbu dodatnih pomagala. Uz pomoć roditelja djeca su izrađivala skije od dasaka koje su mogla naći u svakome kućanstvu. Te su daske s pomoću gumenih traka, prethodno izrezanih od starih čizama, pričvršćivali uz nogu. Da bi spuštanje niz brijeg bilo brže, skije su odozdo mazali svijećom ili lojem, a za bolji zalet koristili su drvene kolce. Za sanjkanje su se koristila obična drvena korita koja su se upotrebljavala u kućanstvu za kupanje djece ili pranje rublja. Sanjkalo se i na vrećama, prethodno napunjenima slamom. Još jedna vrsta snježne zabave bile su lizaljke, curki ili ledene svijeće, dobivene od leda koji se stvarao na rubovima krovova stambenih ili gospodarskih zgrada.

Mnogobrojne pučke igre i igračke danas su gotovo potpuno nestale iz života djece. Zamijenile su ih industrijski rađene igračke, ali kroz razne edukacijske radionice u školama i muzejima nastoji se kod djece razviti potreba za korištenjem prirodnih materijala i ukazati na važnost zajedničke igre i druženja.

LIT.: A. Paun-Gadža, Pučke igre i igračke sutlanskog kraja (katalog izložbe), Kumrovec 2001.

A. Paun-Gadža