Radušić, Mirko

Mirko Radušić, Čez dole i brege, Zagreb 1956.

Radušić, Mirko, pjesnik (Zagreb, 4. I. 1926 – Zagreb, 18. IX. 1960). Osnovnu školu pohađao je u Vrapču (danas dio Zagreba), a V. mušku realnu gimnaziju završio je 1946. u Zagrebu gdje je na Višoj pedagoškoj školi 1948. diplomirao studij povijesti i zemljopisa. Kao nastavnik radio je u osmogodišnjim školama, isprva u Zlataru (1948–54), zatim u Bedekovčini (1954–56), te od 1956. do smrti u Rudama kraj Samobora. Uz prosvjetnu i kulturnu djelatnost, Radušić se bavio i književnim radom. Većinom je pisao pjesme na kajkavskome idiomu rodnoga Vrapča rabeći i jezična postignuća međuratnoga kajkavskog pjesništva. Pjesme i prozna djela pisana na standardnome jeziku, i brojne pedagoške priloge, objavljivao je u ondašnjim prosvjetnim glasilima. Pjesnik »zagorske grude« i »vrapčanskih bregòv« za života je objavio dvije male zbirke kajkavskih pjesama: Čez dole i brege (1956) i Zapopevaj, pisana tičica (1958). Za tisak priređena treća zbirka Razigrani obloki, u kojoj se javljaju i neke samoborske teme i motivi, ostala je u rukopisu. Iako nevelika književnog opusa, Radušić je nezaobilazan autor novijega kajkavskog pjesništva, zastupljen u najpoznatijim antologijama kajkavske lirike, primjerice J. Skoka (1971, 1986. i 1999) i M. Kuzmanovića (1975).

LIT.: J. Skok, Kajkavski torzo Mirka Radušića, Kaj, 2(1969) 3–4.

I. Cesarec