Ranger, Ivan Krstitelj

Ivan Krstitelj Ranger, Starci apokalipse, 1733–43, župna crkva Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije, Lepoglava

Ranger, Ivan Krstitelj (Rangger, Ioannes Baptista), slikar (Götzens, Austrija, 19. VI. 1700 – Lepoglava, 27. I. 1753). Rodom iz Tirola, treći je sin gostioničara Blasiusa Ranggera i Dorothee Kronawetter. Otac je bio poslovno povezan s carskim narednikom i slikarom Stephanom Woräthom rodom iz Taufersa u južnome Tirolu, a on pak s jednim od vodećih tirolskih slikara Casparom Waldmannom iz Innsbrucka, s čijim djelima Ranger pokazuje velike srodnosti. Rangerovo djelovanje prije dolaska među lepoglavske pavline nije poznato. Na pavlinskome posjedu bilježi se prvo do sada sigurno utvrđeno djelo, zidni oslik svetišta u kapeli sv. Ivana Krstitelja na Gorici kraj Lepoglave, što ga je dovršio u srpnju 1731. Jedno slovo »g« u prezimenu izgubio je vrlo rano. Bez njega je ušao u onodobne kronike te tako u hrvatsku povijest i povijest umjetnosti. Trajne zavjete pavlinskoga reda položio je 1734. O korijenima u tirolskoj zidnoslikarskoj tradiciji, osobito onoj slikara C. Waldmanna te Egida Schora neosporno svjedoče Rangerova djela te mnoge druge oblikovne podudarnosti, poput načina na koji je uspostavljao odnos zidnih slika prema arhitekturi i prema promatraču, tipološke srodnosti te kolorit. Utjecaj talijanskoga slikara Andree Pozza i njegova traktata O perspektivi za slikare i arhitekte (Perspectiva pictorum et architectorum, 1–2, 1693–1700) potvrđuju izravni citati ilustracija iz njegovih priručnika što se protežu kroz cijeli Rangerov opus, od kapele sv. Ivana Krstitelja na Gorici kraj Lepoglave (1731), gdje je uveo temu slikanih oltara u hrvatski barokni imaginarij, potom Olimja (1739/40), gdje je rabio predloške iz Pozzova traktata za iluzioniranu kupolu i slikani oltar u svetištu, sve do djela u Purgi Lepoglavskoj (1750) i Kamenici Ivanečkoj (1751), gdje je i dalje ponavljao Pozzova rješenja za kapitele i baze stupova. Značajke tirolskoga zidnog slikarstva nosi gotovo cijeli njegov opus, kao što su oslici hodočasničke crkve sv. Marije Snježne u Belcu (1741), središnjega pavlinskoga samostana i crkve Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije u Lepoglavi (1733–43), svetišta i sakristije franjevačke crkve sv. Katarine u Krapini (1738), kapele sv. Antuna Padovanskoga u franjevačkoj crkvi (1738) i samostanske apoteke (1750) u Varaždinu, predvorja i svetišta samostanske crkve u Remetama (1745–48), pavlinske crkve sv. Ane u Križevcima, kapele sv. Jeronima u Štrigovi te crkve sv. Martina u Donjoj Voći. U Rangerovu zidnoslikarskom opusu prevladavaju visokobarokna rješenja. Njih označuje snažna veza slike s promatračem, a o vještini slikara ovisio je stupanj iluzije koji uspijeva poništiti razdiobu slikanoga prostora sa stvarnom arhitekturom nosača i prostorom u kojemu se promatrač nalazi. U Rangerovu opusu javljaju se i rješenja koja oblikuju slikane prostore i na nov način, a odnos slikā prema stvarnomu prostoru odstupa od visokobaroknih načela. Primjerice, povrh vijenca koji dijeli zidove od polukalote svoda kapele sv. Stjepana u Belcu, na slici Kamenovanje sv. Stjepana Ranger ponavlja pojas tla na kojem se mučeništvo zbiva. Iako je visoko, i po ikonografiji svodnih, a osobito kupolnih prostora »rezervirano« za nebo i projekcije nebeskih proslava svetaca, razina tla koju Ranger slika kao početak prostora iznad vijenca naznačuje razdvajanje tla promatrača (razine na kojoj on stoji) od tla za svetački prizor, što poništava barokni postupak integracije promatrača u slikani prizor. Ta je promjena temeljna za rokoko, s promjenom u značenju kupolnoga prostora koji postaje nebeska pozornica. Ponavljanje tla u dnu zidnih slika, odnosno ponovni početak prostornoga razvoja koji ne uključuje promatračev prostor (i tlo na kojemu on stoji) znači da nema njegova osjećaja uključenosti u iluziju. Submisija individualnih masa u iluzionističkome slikarstvu zreloga baroka uključivala je i promatrača, jer je i on bio obuhvaćen dinamikom pokreta, a u rokokou promatrač se ponovno, kao u ranome baroku, ili još ranije, našao izvan slikanoga prizora (izvan okvira). Rangerov iluzionizam odgojio je novi naraštaj naručitelja i publike i tako ga uključio u barokna kretanja u zidnome slikarstvu te pripremio za smiona rješenja mlađih zidnih slikara, prije svega A. J. Lerchingera. Njegova djela u Čakovcu što ih spominju izvori, a dijelom i u pavlinskome samostanu u Lepoglavi (ljetna blagovaonica 1733, a zimska 1739), nisu sačuvana ili su teško oštećena. Za studiju J. Bedekovića Komorskog o Štrigovi kao rodnomu mjestu sv. Jeronima Rodna gruda naučitelja velike Crkve sv. Jeronima skrivena pod ruševinama Stridona (Natale solum magnae Ecclesiae doctoris sancti Hieronymi in ruderibus Stridonis occultatum..., 1752), izradio je jednu od knjižnih ilustracija, onu s pogledom na glavni oltar i svetište crkve u Štrigovi, koje je sam netom oslikao. To je ujedno i jedino do sada poznato njegovo grafičko djelo. Njegove štafelajne slike ne dosežu vrsnoću njegovih zidnih slika, ali se u hrvatskoj baštini ističe kao najznačajniji ciklus onaj s temom svetih pustinjaka na ukladama sjedala na pjevalištu crkve u Lepoglavi (1737).

Nakon nešto više od dva desetljeća gorljiva rada, molitve i ponizna služenja zajednici, Rangerov je ugled bio takav da je N. Benger u Župnu spomenicu u Lepoglavi, uz podatak o njegovoj smrti, zabilježio da je »istaknuti slikar i izvrstan redovnik«. Među događajima koji su u pavlinskoj zajednici obilježili 1753. godinu upisao je i pavlin Martin Streska u mađarskoj provinciji vijest o smrti subrata Ivana Krstitelja Rangera »koji je ostavio mnoga svoja slavna umjetnička djela u crkvama«, a vijest je naslovio Mors F. Ioannis Ranger Croatæ. Ranger je u hrvatsku baštinu unio mnoga rješenja razvijenoga iluzionizma (quadratura, stucco finto), tipična za zidno slikarstvo baroka, i po tome je najvažniji barokni slikar u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

LIT.: M. Mirković, Slikarstvo lepoglavskih pavlina, Kaj, 12(1979) 6. • ista, Ivan Krstitelj Ranger i pavlinsko slikarstvo, u: Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244–1786 (katalog izložbe), Zagreb 1989. • S. Cvetnić, Ioannes Baptista Rangger – Natione Tirolensis, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, (2008) 32.

S. Cvetnić