Rattkay, Juraj II.
Rattkay (Ratkaj), Juraj II., povjesničar (dvorac Veliki Tabor, 22. XII. 1613 – Nova Ves, danas Zagreb, 1. IX. 1666). Školovao se u Grazu i Beču, potom djelovao kao isusovac (1632–39) i svjetovni svećenik. Ostvario je uspješnu crkvenu karijeru; imenovan je zagrebačkim kanonikom (1640), čazmanskim (1643) i kalničkim arhiđakonom (1644), katedralnim arhiđakonom i kanonikom lektorom (1648). Izaslanik je hrvatskih staleža na Ugarskome saboru u Požunu 1649. te kraljevski povjerenik za vlaška pitanja od 1651. Sudjelovao je u borbama protiv Osmanlija (1641–51) te u Tridesetogodišnjem ratu (1647). Autor je sinteze hrvatske povijesti Memoria regum et banorum, regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae (Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, 1652, hrvatski prijevod 2001), pisane radi predstavljanja i promicanja tradicije i povijesnoga legitimiteta neovisnih hrvatskih zemalja te staleške politike hrvatskih banova I. Draškovića (1640–46) i Nikole Zrinskoga (1647–64). Djelo je zbog svojega protuprotestantskog duha izazvalo reakcije u Njemačkoj, gdje je bilo i javno spaljeno, a zbog otvorene kritike suvremenika, Rattkay je stekao mnogobrojne neprijatelje. Zbog neprikladna ponašanja, biskupski mu je sud oduzeo sve časti, naslove i crkvene dohotke, pa se 1662. povukao na svoj posjed i kuriju Kraj (danas Kraj Donji). Sva svoja prava nad posjedima Veliki i Mali Tabor, Susedgrad i Beckó u Ugarskoj postupno je do 1647. prepustio bratiću Petru IV.
LIT.: S. Bene, Ideološke koncepcije o staleškoj državi zagrebačkoga kanonika, u: J. Rattkay, Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, Zagreb 2001. • Juraj Rattkay Velikotaborski (1613–1666) (katalog izložbe), Desinić 2004.
I. Mandušić