Rauch, Levin
Rauch, Levin, političar (dvorac Lužnica, 6. X. 1819 – Lužnica, 25. VIII. 1890). Pohađao je gimnaziju u Győru, gdje je završio i Pravoslovnu akademiju. Po povratku u domovinu nastanio se u Lužnici te se uključio u politički život kao osnivač Hrvatsko-ugarske stranke (1841). Nakon pobjede iliraca u Zagrebačkoj županiji (1842), u Ugarskome saboru napao je ilirizam kao veleizdajnički pokret. Za revolucije 1848. otišao je u Austriju, ali mu je u ljeto 1849. dopušten povratak u Hrvatsku. Nakon Listopadske diplome (1860), odnosno obnove ustavnoga poretka u Monarhiji, na čelu je Unionističke stranke, koja se zauzimala za ujedinjenje Hrvatske s Ugarskom. Na zasjedanju Hrvatskoga sabora 1861. bio je zastupnik kotara Stubica, a na zasjedanjima 1865–67. virilni član. God. 1867. imenovan je banskim namjesnikom s ciljem da, nakon što unionistima osigura većinu u Saboru, provede nagodbu s Ugarskom. Po sklapanju Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868, imenovan je hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim banom, a iduće je godine svečano instaliran. Također je bio tajni savjetnik, član Gornjega doma Ugarskoga sabora i počasni član grada Zagreba. Angažirao se u Hrvatsko-slavonskome gospodarskom društvu, gdje je bio član Središnjega odbora (od 1860) te predsjednik (1864–67). Bio je i pokrovitelj Društva čovječnosti (od 1869). Za svojega banovanja progonio je političke protivnike (napose pripadnike Narodne stranke), zabranjivao oporbeni tisak (Pozor) te gušio političke slobode. Nakon što su ga članovi Narodne stranke, na čelu s Matijom Mrazovićem, u listu Zatočnik optužili za zloporabe banskih ovlasti, posebice u vezi s konzorcijem za isušivanje Lonjskoga polja, u srpnju 1871. dao je ostavku na bansko mjesto.
Sa suprugom Antonijom Sermage, koja je u obitelj Rauch donijela Stubičke Toplice i Golubovec, kuću u Opatičkoj ulici u Zagrebu te nekoliko zemljišta u Zagrebu i skladište u Sisku, 1870. stekao je palaču u Kapucinskoj ulici u Zagrebu, na kartama je 1850. stekao Pušću, a 1869. od Kulmerovih je kupio slavetićko imanje. Ponajviše je ulagao u Golubovec i Lužnicu, gdje je 1840-ih bila pokrenuta proizvodnja cigareta, a postojali su mlin i ciglana. Nakon potresa 1880, obnovio je dvorac Golubovec i zauzimao se za unapređenje poljoprivrede. Za banovanja je također dao urediti Stubičke Toplice o vladinu trošku. Za njegova života zemljoposjedi Rauchovih bili su na vrhuncu, obuhvaćajući Martijanec (kojim je upravljao njegov brat Đuro), Lužnicu, zagorska dobra (Vukšinec, Andraševec, Dobri Zdenci, Karivaroš, Stari Dvori, dio posjeda u Gornjoj Stubici), Šišljavić, Slavetić te šumski posjed (Kupinec, Zdenčina, Donja Kupčina).
LIT.: V. Deželić st., Posljednja banska instalacija u Zagrebu, Narodna starina, 4(1925) 10. • Gj. Szabo, Instalacija nagodbenoga bana barona Levina Raucha 1869., ibid., 13(1934) 34. • I. Iveljić, Anatomija jedne velikaške porodice: Rauchovi, Zagreb 2014.
V. Dugački