Ravna gora
kapela Sveta tri kralja, 1619.
kapela Sveta tri kralja, 1619.
kapela Sveta tri kralja, 1619.
Ravna gora, najsjevernije gorsko uzvišenje u Zagorju. Od doline rijeke Bednje pruža se u smjeru sjeveroistoka do naselja Vinica u dolini rijeke Drave. Katkad se smatra sastavnim dijelom Maceljskoga gorja, što u geomorfološkome smislu nije opravdano. Duga je oko 15 km, najviši vrh visok je 689 m. Karakterizira ju izrazita uzdužna i poprečna asimetričnost. Specifično je da su joj visina i širina najveće u krajnjem jugozapadnom dijelu (širina oko 4 km, visina 680 m). Prema sjeveroistoku širina i visina se smanjuju, tako da na krajnjem sjeveroistočnom dijelu gora postupno prelazi prema okolnome pobrđu i orografske granice joj postaju nejasne. Glavni greben, koji se pruža smjerom jugoistok–sjeveroistok, prekinut je s više probojnica (Velika Sutinska, Mala Sutinska, Šokot, Reka, Voća, Radovnik, Plitvica). Sjeverne padine znatno su strmije od južnih, tako da su gotovo svi tokovi i jaruge od vršnoga dijela orijentirani prema jugu. Njihovim dubokim usijecanjem nastao je niz izraženih sekundarnih grebena, također orijentiranih prema jugu. Jezgru gore izgrađuju pješčenjaci, lapori, vapnenci i dolomiti donjega i srednjega trijasa. Na površini u zapadnome dijelu prevladavaju trijaske naslage, dok su u istočnome dijelu prekrivene miocenskim naslagama: pješčenjacima, pijescima, laporima, laporovitim vapnencima. Mjestimice se pojavljuju trijaski eruptivi (bazalt i andezit) te eocenski vapnenci.
Gora je nastala izdizanjem horstovske strukture duž paralelnih uzdužnih rasjeda. Zbog takva izdizanja nastale su strme padine, duboke probojnice i laktasta skretanja riječnih dolina. Od egzogenoga modeliranja reljefa najznačajnije je padinsko i fluviodenudacijsko, ali također su zastupani krški i fluviokrški oblici. Na prostoru gore zabilježeno je više od 40 speleoloških objekata, od kojih su najpoznatije špilja Vindija i Mačkova (Velika) špilja, važni paleontološki i arheološki lokaliteti koji su 1964. i 1966. proglašeni paleontološkim spomenicima prirode. Viši dijelovi gore obrasli su šumom, a niži su dijelovi naseljeniji te su uz šume zastupane livade i obrađene površine. Prvi planinarski dom, u blizini najvišega vrha, tzv. Filićev dom, izgradili su 1932. varaždinski planinari i nazvali ga po predsjedniku podružnice Hrvatskoga planinarskog društva K. Filiću. Dom je za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio partizanska baza pa je 1944. spaljen, a opskrbnica Anka Ivić ubijena. Na istome mjestu i uz grob ubijene opskrbnice varaždinski su planinari 1963. izgradili novi dom, a 1965. podignuli su i željeznu piramidu na najvišemu vrhu, nedaleko kapelice Sv. tri kralja, koju je 1619. dao sagraditi grof Ivan Drašković. Planinarska kuća Pusti duh nalazi se sjeverozapadno od najvišega vrha. Podignuta je 1950. na ruševinama stare kuće. Planinarski su pristupi iz Trakošćana i Lepoglave. Obilaznica Planinarski put po Ravnoj gori obuhvaća sedam kontrolnih točaka.
N. Bočić