Rebić, Adalbert
Rebić, Adalbert, teolog i prevoditelj (Klenovec Humski, 23. I. 1937 – Zagreb, 20. II. 2014). Pučku školu pohađao je u Taborskome, a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Filozofiju je studirao u Zagrebu i Rimu (1956–61), a teologiju na Papinskome sveučilištu Gregoriani u Rimu (1961–65), gdje je i doktorirao biblijsku teologiju 1969. Iz egzegeze specijalizirao se na Biblijskome institutu u Rimu (1965–68). Za svećenika je zaređen u Rimu 1964. Od 1968. do 2005. bio je profesor biblijskih znanosti i semitskih jezika (hebrejski, aramejski, arapski i sirski) te arheologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Povremeno je predavao i na bogoslovnim učilištima u Zadru i Đakovu. Bio je glavni urednik Bogoslovske smotre (1971–95), predsjednik Hrvatskoga mariološkog instituta (1977–2002), direktor Kršćanske sadašnjosti (1995–99; 2004–09) te glavni urednik Općega religijskog leksikona (2002) Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Od 1991. do 1996. bio je predstojnik Ureda za prognanike i izbjeglice pri Vladi RH, a 1995. ministar bez lisnice, zadužen za humanitarna pitanja. Težište njegova rada čine egzegeza Petoknjižja i prorokâ (Amos, Hošea, Izaija), biblijska arheologija te odnos kršćanstva i židovstva. Od novozavjetnih tema, osobito se bavio Isusovim uskrsnućem. Značajnija djela: Biblijska prapovijest (1970), Isusovo uskrsnuće (1972), Prorok: čovjek Božji (1982), Biblijske starine (1983), Amos: prorok pravde (1993), Stvaranje svijeta i čovjeka (1996), Središnje teme Staroga zavjeta (1996), Jeruzalem: 3000 godina (1998), Biblijski i crkveno-povijesni vidovi euharistije i križa (2005). Za svoj rad bio je odlikovan visokim državnim odličjima i priznanjem HAZU-a. Uredio je velik broj zbornika, autor je mnogobrojnih znanstvenih radova u domaćim i inozemnim teološkim časopisima. Preveo je na hrvatski tridesetak knjiga s njemačkoga, talijanskoga i francuskoga jezika.
LIT.: Neka iz tame svjetlost zasine! (zbornik radova), Zagreb 2007.
B. Brezinščak Bagola