reljef

reljefna karta

karakteristični rebrasti reljef u okolici Krapine

krajolik u okolici Krapine

reljef, neravnine i oblici Zemljine površine. Tijekom geološke prošlosti Zagorje je uglavnom bilo prekriveno oceanima, morima, slanim i slatkovodnim jezerima. Kontinuirana kopnena faza, tijekom koje se oblikuje današnji prostor, traje zadnjih 5 milijuna godina pa se reljef po geološkim i geomorfološkim mjerilima može smatrati mladim. Procesi oblikovanja reljefa ovisni su o sastavu stijena i sedimenata, klimi, vegetaciji i utjecaju čovjeka. U uvjetima hladnije klime u geološkoj prošlosti prevladavalo je mehaničko trošenje, a u uvjetima toplije klime kemijsko trošenje. Oblikovanje je bilo brže u manje otpornim sedimentima i stijenama. To je zorno ako se usporede istaknuti vrhovi, grebeni i strme, dijelom stjenovite padine gora Kalnika, Strahinjščice, Ivanščice, Medvednice, oblikovane u vapnencima, dolomitima i brečama, nasuprot blažim reljefnim oblicima pobrđa građenih od mekših naslaga (lapora, fliša i pješčenjaka), u kojima se često izmjenjuju izduženi hrptovi i doline. Zahvaljujući raznolikosti stijena i sedimenata, Zagorje na razmjerno maloj površini odlikuje velika reljefna raznolikost. Razlika u visinama, i nagib padina, utječu na raspodjelu temperatura zraka, padalina, osunčanost te na obilježja biljnoga pokrova. Reljef je uz sastav stijena i tla vrlo važan čimbenik krajobrazne raznolikosti, odnosno raznolikosti ekoloških uvjeta i bioraznolikosti.

Po hipsometrijskim i morfološkim razlikama izdvaja se nekoliko reljefnih cjelina: gorja, pobrđa, zavale i doline. Gorja su izdignuta tektonskim pokretima i često se ne sastoje od jednoga nego od dva ili više nizova. Na prijelazu prema okolnim dolinama i zavalama česte su predgorske stepenice – brežuljkaste cjeline rebrastoga reljefa s izmjenom usporednih rebara (izduženih uzvišenja) i potočnih dolina. Postanak im je vezan uz izdizanje gorja te eroziju i deraziju kojima su u niže dijelove spirani i taloženi produkti trošenja gorskih jezgara pa su građeni od potočnih i bujičnih sedimenata nastalih spiranjem i klizenjem. Pobrđa se po svojem geomorfološkom položaju javljaju kao tip predgorskoga karaktera i kao samostalne reljefne cjeline (Marijagoričko pobrđe, Varaždinsko-topličko gorje). Pobrđa predgorskoga karaktera postankom su vezana za rubne dijelove gorja, poput onih južno od Maceljskoga gorja, Strahinjščice ili Kostelskoga gorja.

Visinski gledano, reljef je u rasponu od 120 do 1060 m nadmorske visine. Prosječna je nadmorska visina regije 253 m. Prevladavaju pobrđa visine 200–500 m. Najniži su dijelovi zavale i doline Sutle i Krapine prije ušća u Savu. Najviši su dijelovi gore, s Ivanščicom (1060 m) i Medvednicom (1033 m). Gore čine nekoliko nizova, postanak kojih je rezultat snažnih orogenetskih pokreta: Maceljsko gorje–Ravna gora, Koštrunov breg–Desinićka gora–Kuna gora–Brezovica–Strahinjščica–Ivanščica i Medvednica–Kalnik. Prema geolozima, Strugača i Ljubelj u sjevernome dijelu Kalnika također čine gorski niz. Cesargradska je gora sjeveroistočni nastavak slovenske gore Orlice. Po visini, to su niska gorja, no morfološki su često dobro izdvojena u odnosu na okolicu. Vertikalna raščlanjenost reljefa, određena relativnom visinom na 1 km², izravna je posljedica tektonskih pokreta i djelovanja geomorfoloških procesa pa su velike razlike između gorskih grebena, pobrđa, duboko usječenih dolina i jaruga. Te su razlike najveće u području Ivanščice, Strahinjščice, Maceljskoga gorja, Ravne gore, Kalnika i zagorskih padina Medvednice, gdje vrijednosti prelaze 400 m/km². U nižim su gorjima maksimalne vrijednosti 250–400 m/km², a u pobrđima 120–250 m/km². Prosječni je nagib padina 9 stupnjeva. Regionalne razlike među padinama gorja, pobrđa i dolina imale su velik utjecaj na razmještaj naselja i korištenje zemljišta. Zaravnjene zone ocjeditih dijelova dolina i terase pretežito su poljoprivredna područja, za voćarstvo i vinogradarstvo koriste se pobrđa, dok su viša i strmija područja brda i gora pod šumama.

S obzirom na geomorfološke procese i oblike, u reljefu Zagorja postoji više tipova. Fluvijalni reljef nastaje djelovanjem tekućica: razaranjem (erozijom) i taloženjem (akumulacijom). Tako je u prevladavajućim nepropusnim naslagama oblikovana gusta mreža dolina, među kojima su najveće doline Krapine, Sutle i Bednje. Njihovo pružanje često je usmjereno duž značajnih tektonskih pukotinskih sustava. U otpornijim stijenama oblikovana su dolinska suženja i kanjoni strmih padina, poput Zelenjaka u dolini Sutle, klanca Vratno pod Kalnikom i Velike sutinske u Ravnoj gori. U mekšim pliokvartarnim naslagama oblikovani su širi koritasti dijelovi dolina ravnih dna i blagih padina. Oko korita, oblikovanih erozijom tekućice, akumulacijom naplavnoga materijala donošenoga iz gornjih dijelova porječja, formirane su prostrane naplavne ravnice (poloji). Najprostranije su uz Sutlu, Krapinu i Bednju. Zbog izloženosti periodičnim poplavama, sve do regulacija tijekom XX. st., ta su područja bila nekorištena. Za naseljavanje pogodniji dijelovi dolina su riječne terase – ostatci starijih poloja, postanak kojih je rezultat izmjene razdoblja pojačane akumulacije tijekom ledenoga doba i pojačane erozije nakon oledbe. Budući da su povišene u odnosu na današnje poloje, terase su izvan domašaja poplava pa su pogodne za naseljavanje. Primjeri terasa vidljivi su u dolinama Sutle i Krapine uzvodno od Zaboka, no nigdje ne čine veći kontinuirani pojas.

Padinski reljefni procesi i oblici, zbog dinamičnoga reljefa, imaju veliku rasprostranjenost i značenje. Otpornije stijene, poput dolomita i vapnenaca u gorama, strme su, rjeđe sa stjenovitim odsjecima nagiba > 55°. Zbog pojačanoga trošenja, uz stijene se javljaju osipanje kršja i odroni. Zbog strmina nepogodne su za naseljavanje i poljoprivredu, ali su na njima u prošlosti podizane dobro zaštićene utvrde. Nagibi su dodatno pojačani snažnim usijecanjem brojnih jaruga i potočnih dolina, čime je formiran karakterističan fluviodenudacijski reljef rebrastih vizura, npr. na južnim padinama Ivanščice, jugoistočnim padinama Maceljskoga gorja i na Medvednici. U mekšim, slabije propusnim naslagama miocenske i pliokvartarne starosti, s povećanim udjelom gline, u podnožjima gorja i na nižim pobrđima česta su klizišta. Pojava je velikim dijelom izazvana nepravilnim zahvatima na padinama pri gradnji zgrada i prometnica te sječom drveća.

U izdvojenim područjima građenima od karbonatnih stijena (vapnenaca, dolomita, karbonatnih breča) kombinacijom mehaničkoga trošenja i otapanja oblikovan je fluviokrški reljef. Nalazimo ga na malim površinama Ravne gore, Strahinjščice, Ivanščice, Kalnika, Varaždinsko-topličkoga gorja, Strugače, Koštrunova brega, Kune gore, Cesargradske gore i dijelova Medvednice. Prevladavaju površinski reljefni oblici – ponikve. Špilje i jame poznate su na Ravnoj gori, Koštrunovu bregu, Kuni gori, Strahinjščici, Kalniku, Ivanščici i Medvednici. Najpoznatiji su geomorfološki i paleontološki lokaliteti špilja Vindija i Mačkova pećina na Ravnoj gori. Za ta je područja karakteristično podzemno otjecanje vode pa se javljaju slijepe doline s ponornicama i krški izvori.

U područjima povećane naseljenosti i intenzivnijega gospodarstva prisutni su brojni elementi antropogenoga reljefa nastali djelovanjem čovjeka. U naseljima to su površine iskopavanja i nasipavanja materijala. Prisojne padine izmijenjene su terasiranjem radi obrade ili gradnje. Uz prometnice javljaju se usjeci, duž kojih se često aktiviraju klizišta, zatim nasipi i zaravnavanja terena. Radi korištenja mineralnih sirovina, na padinama su otvoreni kamenolomi, u podzemlju rudnici, a uz industriju opeke iskopi gline, poput onih kraj Bedekovčine, u kojima su jezera. Velike promjene izazvane su u riječnim dolinama uređenjem korita i gradnjom nasipa.

N. Buzjak