renesansa

kula dvorca Veliki Tabor, XV–XVI. st.

dvorište dvorca Veliki Tabor, XV–XVI. st.

otvor puškarnice dvorca Veliki Tabor, XV–XVI. st.

renesansa, razdoblje u europskoj umjetnosti XV–XVI. st. koje odlikuje obnavljanje antičkih kulturnih zasada, razvoj novih umjetničkih oblika te postupna afirmacija individualizma ostvarena u koncepciji velikoga umjetnika, odnosno svestrana, intelektualno radoznala čovjeka (talijanski uomo universale). Njezin se utjecaj proteže i na cijelo XVII. st., ponajprije kao raskid sa srednjim vijekom.

Na području Hrvatskoga zagorja renesansa se pojavila prilično kasno. Prihvatila ju je profana arhitektura i skulptura, dok u sakralnoj arhitekturi nije ostavila značajnijih tragova. Renesansna tradicija primjećuje se u jednakoj širini svetišta i broda kapele Majke Božje Žalosne u Svetome Križu Budinščinskome. Pojedini gradovi – burgovi bili su dograđivani u XVI. i XVII. st. kako bi se prilagodili novoj tehnici ratovanja vatrenim oružjem; tada su podignute karakteristične cilindrične kule u Belecgradu, Milengradu, Cesargradu, Kostelu, Vinici, Trakošćanu i Beli. Utvrda grofova Konjskih u Konjščini izgrađena je potkraj XV. st. kao renesansni dobro utvrđeni nizinski kaštel. Četverokutnoga je tlocrta, s triju strana ima cilindrične kule, a na četvrtoj ulaz. Ondje se 1545. odigrala bitka između hrvatske i osmanske vojske. Za renesansnu palaču pa i utvrđeni grad karakteristično je unutarnje dvorište s arkadama. Istaknutije renesansno rješenje dvorišta s arkadama na toskanskim stupovima na području Hrvatskoga zagorja imaju Veliki Tabor i Velika Horvatska (danas sačuvano samo istočno krilo).

O djelovanju kamenoklesarskih radionica svjedoče renesansne bifore u Velikome Taboru i na zvoniku crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zajezdi. Propovjedaonica u kapeli Majke Božje Žalosne u Svetome Križu Budinščinskom, ukrašena plitko klesanim geometrijskim ukrasom, odaje duh protestantizma, dok je u kapeli sv. Marije Magdalene u Kuzmincu vanjska propovjedaonica posve bez ukrasa.

Najznačajniji su primjeri renesansne skulpture XVI. i početka XVII. st. u Zagorju reljefno oblikovane nadgrobne ploče, koje prikazuju feudalne i političke velikaše sahranjene u crkvama kojima su bili patroni. Pokojnici su bili prikazivani u oklopu, u sjaju i moći, s buzdovanom u jednoj ruci, a mačem u drugoj te obiteljskim grbom i kalpakom na glavi. Najranija sačuvana ploča jest ona Ivaniša Korvina u pavlinskoj crkvi u Lepoglavi iz 1500, dok su nadgrobne ploče Petra II. Rattkaya u crkvi sv. Jurja u Desiniću, Franje Tahija i njegove supruge Helene Zrinske izvorno iz crkve Presvetoga Trojstva u Donjoj Stubici, danas u Muzeju seljačkih buna u dvorcu Oršić u Gornjoj Stubici, nastale u XVI. st. Nadgrobne ploče Ivana Pethő de Gerse u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene u Ivancu, Nikole Istvánffyja na pročelju župnoga dvora u Vinici i Baltazara Vragovića u crkvi sv. Jurja u Maruševcu datiraju s početka XVII. st. Drugomu tipu ikonografije nadgrobnih ploča pripada ploča Šimuna Keglevića u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi iz 1579. Prikazana je cijela pokojnikova obitelj kako kleči pred prikazom raspeća.

Malobrojni su primjeri zidnoga slikarstva iz XVI. st.; freske iz toga razdoblja nalaze se u predvorju crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Bednji, a nekoliko fragmenata zidnih slika potječe i iz nekadašnje gotičke župne crkve sv. Nikole u Krapini. Primjeri štafelajnoga slikarstva također su rijetki; portret biskupa i bana Jurja II. Draškovića (1585) nalazi se u dvorcu u Trakošćanu, a slika Mučeništvo sv. Vida (oko 1600) na oltaru kapele Sv. Duha u Prigorcu.

LIT.: Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008.

D. Vukičević-Samaržija