Rieger, Josip

Rieger, Josip, teolog (Krapina, 21. X. 1846 – Turnišće kraj Konjščine, 19. II. 1909). Pučku školu pohađao je u Krapini, a gimnaziju u Zagrebu, gdje je upisao Teološki fakultet, koji je nastavio u Innsbrucku, gdje je 1869. zaređen za svećenika, a iduće godine stekao je naslov doktora teologije. Od 1870. predavao je književnost i klasičnu filologiju u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1873. crkvenu povijest na Teološkome fakultetu. Od 1874. bio je izvanredni, a 1876. redoviti profesor. Također je bio prefekt sjemeništa. Pokušaj biskupa Strossmayera da ga imenuje profesorom u Đakovu nije uspio. God. 1888. imenovan je župnikom u Svetome Ivanu Žabnu. Umirovljen je 1895. Nakon umirovljenja dvije godine proveo je u svećeničkome domu, godinu dana kod brata u Bisagu, dvije godine u selu Kalnik, a naposljetku se skrasio kod rodbine u Turnišću. Bio je urednik Zagrebačkoga katoličkog lista (1872, 1876–77) te suradnik Napretka i Hrvatske. Prevodio je s grčkoga i latinskoga jezika. Autor je djela Slobodna zidarija (1873), Žiće svetoga Metoda apostola (1885), Sedam besjeda o dostojanstvu besmrtne duše (1885), Besjede o bezsmrtnosti duše i druge neke (1893). Preveo je Razum u životu Jaimea Balmesa (1869) i O svećeništvu, besjeda sv. Gregora Naziančanina (1889) te za tisak priredio Besjede duhovne Bernarda Cucera (Zuzorića) Dubrovčanina (1872). – Njegov brat Antun (Krapina, 18. X. 1852 – Bisag, 10. I. 1901), službovao je kao župnik u Bisagu. God. 2009. otkrivena je spomen-ploča na njihovoj obiteljskoj kući u Krapini.

LIT.: Đ. Toldy Barilar, Braća svećenici: dr. teologije Josip Rieger i Antun Rieger, Krapina 2009.

V. Dugački i R.