Rukljač, Vjekoslav

Rukljač, Vjekoslav, kipar (Poznanovec, 9. III. 1916 – Zagreb, 24. IV. 1997). U Zagrebu je maturirao 1932. na Obrtnoj školi (smjer kiparstvo) te nastavio dvogodišnju specijalku za majstore izvođače (Robert Jean Ivanović, Davorin Hotko). Diplomirao je kiparstvo na ALU-u u Zagrebu 1943. u klasi Franje Kršinića. Pripadnik NOP-a od 1944. Od 1945. do 1948. predavao je u Drugoj industrijskoj školi u Zagrebu (danas Škola primijenjene umjetnosti i dizajna), potom na ALU-u u Zagrebu kao asistent, docent, izvanredni i od 1963. redoviti profesor (dekan 1963–66 i 1974–79); umirovljen je 1986. Njegove skulpture postavljene su kao javna plastika u Čakovcu (Spomenik NOB-a, reljef, 1948), Donjem Lapcu (Spomenik palom borcu, 1950), Vidovcima kraj Požege (Spomenik partizanskim učiteljima Ljubici i Vladimiru Trifunoviću, 1950), Jesenju (Spomenik NOB-a, reljef, 1952), Horvatima kraj Zagreba (Spomenik Stjepanu Bencekoviću, 1961), na Mirogoju u Zagrebu (nadgrobni spomenik Veberu Norbertu, 1974), na Špiranec brijegu kraj Bedekovčine (Spomenik Prvoj partizanskoj četi u Hrvatskom zagorju, 1976), Bedekovčini (Zanjihana, 2006) i Krapini (Čučeći akt, 2006). Od početka, uz portrete (Vladimir Nazor, 1949) i spomenike žrtvama rata, razvijao je temu ženskoga akta (ciklus Femina nuda), kojoj se od 1980. u potpunosti posvetio, izvodeći je s izvanrednim osjećajem za volumen i mekoću obrade gipsa i kamena. Značajan broj njegovih radova nalazi se u fundusu i stalnome postavu Galerije grada Krapine. Samostalne izložbe imao je u Beču (1965), Zaboku (1981), Zagrebu (1991) i Krapini (1999).

LIT.: V. Bužančić, Vjekoslav Rukljač. Ženski akt: skulpture (katalog izložbe), Zagreb 1991.

D. Vujčić