Rutić, Joža

Rutić, Joža (Josip), kazališni glumac (Zagreb, 15. XI. 1910 – Mostar, 11. VIII. 1977). U Zagrebu je nakon završene Klasične gimnazije i trgovačke škole radio kao činovnik u Gradskome poglavarstvu. Od 1931. nastupao je u dramskim i operetnim ulogama u zagrebačkome HNK-u, gdje je 1936. postao stalnim članom. Njegov smisao za scensku komiku osobito je dolazio do izražaja u karakternim ulogama, među kojima se posebno izdvajaju interpretacije Uga Tudeška u Dundu Maroju Marina Držića i Mišča u Prodanome dedeku Antona Hamika. Jedan je od glumaca HNK koji su za Drugoga svjetskog rata otišli u partizane; 1942. bio je među pokretačima Kazališta narodnoga oslobođenja. Nakon rata nastavio je glumačku karijeru u Beogradu. Bio je vrhunski tumač dijalektalnih djela i kajkavskoga repertoara (Pohabi u Diogenešu T. Brezovačkoga), a veliku popularnost stekao je nastupima u kabaretu Dverce, za koji je ujedno napisao i niz satiričnih, društvenokritičkih tekstova, kupleta i popijevki. Kao jedan od najpopularnijih komičara prije Drugoga svjetskog rata sa svojom je glumačkom družinom često posjećivao Hrvatsko zagorje. Uz njegove dolaske u Zagorje veže se i nastanak dviju popularnih zagorskih popijevki. U Svetome Križu Začretju, kamo je redovito svraćao, upoznao je obitelj Davila koja je bila organizator kazališnih priredbi u mjestu. Tada se zaljubio u Stanku Davila te joj u klijeti u Komoru Začretskome uz gitaru spjevao popijevku koja je poslije postala poznatom pod naslovom Kak taubeka dva. Druga pjesma nastala je pri kleti obitelji Sinković. Za vrijeme zabave Rutić je nehotice rukom zahvatio bocu s vinom koje se prolilo po njegovu lajbeku. U dobru raspoloženju na brzinu je smislio stihove pjesme koja je postala prihvaćena kao popularna napitnica Joj mene, joj. O stotoj godišnjici rođenja 2010. bio mu je posvećen Glumački festival u Krapini (GFUK).

S. Zrinski