Šagi-Bunić, Tomislav Janko
Šagi-Bunić, Tomislav Janko, teolog (Brodarovec kraj Maruševca, 2. II. 1923 – Zagreb, 21. VII. 1999). Nakon završene osnovne škole u Druškovcu, stupio je u kapucinsko sjemenište u Varaždinu, a 1940. u Kapucinski novicijat u Škofjoj Loki. Za svećenika je zaređen 1948. u Zagrebu, gdje je diplomirao (1949) i doktorirao (1951) na Katoličkome bogoslovnom fakultetu, na kojem je predavao od 1952. do umirovljenja 1993 (docent od 1960, izvanredni profesor od 1965, a od 1968. redoviti profesor) te bio dekan (1969–71, 1974–78, 1990–92). Također je do 1999. predavao na Institutu za teološku kulturu laika. Bio je tajnik Ilirske kapucinske provincije u Hrvatskoj i Sloveniji (1952–55, 1961–65), provincijal (1955–58), definitor (1964–67), provincijalni savjetnik (1967–70), učitelj studenata (1952–55, 1958–59), provincijalni prefekt za studije (1958–73), kapelan i vjeroučitelj. Na Drugome vatikanskom koncilu (1962–65) bio je osobni teolog zagrebačkoga nadbiskupa Franje Šepera. Bio je dugogodišnji propovjednik stolne crkve u Zagrebu (1960–62. i 1966–77), član više tijela Svete Stolice i Hrvatske biskupske konferencije te međunarodne Papinske teološke komisije pri Kongregaciji za nauk vjere (1969). Kao stručni savjetnik sudjelovao je 1968. u radu Vrhovne skupštine za obnovu Ustanova Kapucinskoga reda i redigirao hrvatski prijevod Konstitucija Manje braće kapucina (1969). Značajna su njegova djela putem kojih je tumačio misli Drugoga vatikanskog koncila: Izazov starih (1972), Povijest kršćanske literature (1976), Euharistija u životu Crkve kroz povijest (1984), kao i djela kojima je istaknuo doprinos Katoličke crkve izgradnji hrvatske državnosti: Crkva i domovina (1970), Katolička crkva i hrvatski narod (1983), Duhovno-moralna polazišta za budućnost Republike Hrvatske (1993). Teološke članke, koje je objavljivao u periodicima (Glas Koncila, Kana, Folium, Bogoslovska smotra, Croatica Christiana periodica, Kačić i dr.), sabrao je u svescima Ali drugog puta nema (1969) i Vrijeme suodgovornosti (1–2, 1981–82). Pokretač je i prvi glavni urednik provincijskoga glasila Folium Provinciae Illyriae Ordinis fratrum minorum Capucinorum (1961). Suosnivač je Glasa Koncila (1963), biltena za ekumenska pitanja Poslušni Duhu (1966) i časopisa Svesci – Kršćanska sadašnjost (1966), kojega je bio glavni i odgovorni urednik do 1971. Suutemeljitelj je Kršćanske sadašnjosti (1968) i Teološkoga društva »Kršćanska sadašnjost« (1977), kojega je bio predsjednik od osnutka do 1989. Bio je član PEN-kluba (od 1971) i dopisni član JAZU-a (od 1979). Dobitnik je Nagrade za životno djelo (1994).
LIT.: F. Šanjek, Pedeset godina znanstvenog i literarnog rada Tomislava J. Šagi-Bunića (1939–1989), Croatica Christiana periodica, 13(1989) 23. • T. Z. Tenšek (nekrolog), Bogoslovska smotra, 70(2000) 3–4. • isti, Tomislav Janko Šagi-Bunić (prikaz života i djela), Gazophylacium, 5(2000) 1–2. • A. Filić, Teološki hod Tomislava Janka Šagi-Bunića, Bogoslovska smotra, 85(2015) 1.
B. Brezinščak Bagola i V. Dugački